Elvir Šehić: SELEKCIJA MATICA KAO BITAN FAKTOR U PČELARSTVU

Svima onima koji se protive selekciji i smatraju da je to gubljenje vremena, postavljam pitanje – gdje bi sad bila proizvodnja mlijeka da se još uvijek u našim štalama nalaze krave „buše“ koje su davale po 4-5 litara mljeka. Selekcijom i pažljivim odabirom, sada imamo krave koje daju po 40-50 litara mlijeka. Kod krava i ostalih, za ljude korisnih životinja, je puno lakše sprovesti selekciju nego kod pčela. Ali uz stalnu edukaciju i usavršavanje, primjenjivanje već provjerenih metoda iz svijeta, nije nemoguće.

Naše znanje o životu i ponašanju pčela počinje nekoliko stotina godina prije nove ere. Tvrdi se da je Aristotel koji je živio od 384 do 322 prije nove ere prvi znanstveno objasnio prirodu života pčelinje zajednice.

Od momenta kad je čovjek shvatio da komplicirana pčelinja zajednica ima maticu i da ta matica ima utjecaj na cijelu pčelinju zajednicu, pojavila se i potreba da se pronađe izvor tog utjecaja na ostale članove te mnogobrojne zajednice.

Tek u  posljednih dvadesetak  godina se uspjelo utvrditi  izvor njenog utjecaja. Kroz historiju pčelarstva fragmenti informacija su se sakupljali i spajali u priči o životu matica. Napravljeni su alati koji omogućuju otkrivanje stvarne vrijednosti matica. Bez pokretnog okvira, satne osnove, vrcaljke ili dimilice, pčelari bi još i danas bili na istoj razini kao i početkom 19. stoljeća, prije navedenih otkrića.

Čovjek je svojim uplitanjem u prirodne i milionima godina uhodane načine opstanka pčelinjih zajednica, bitno narušio ravnotežu u opstanku pčela. Prirodni zakoni su jako radikalni, slabi umiru, jaki opstaju, a borba za opstanak je nemilosrdna i teška ali rezultat te borbe je „selekcija“.

A upravo ta selekcija je omogućila opstanak pčela. Čovjek je narušio tu prirodnu selekciju jer je liječio slabe zajednice, one koje nisu imale hrane za zimu prihranjivao je, one koje su se slabo razvijale pomagao je dodavanjem legla, naseljavao je previše pčelinjih zajednica na malom prostoru, počeo je ukrštavati različite pasmine pčela bez nadzora relevantnih institucija, do matica je najčešće dolazio putem uzgoja prisilnih matičnjaka….

Sve nabrojano i još mnogo toga narušilo je prirodnu selekciju i dovelo pčelarstvo u nezavidan položaj. Znamo da je kvalitetna matica osnov uspješnog pčelarenja i da treba raditi na poboljšanju uzgoja i selekcije matica.

Selekcija je dugotrajan i sustavan proces, ali neophodan u proizvodnji kvalitetnih matica.

Selekcija se mora provoditi na svakom pčelinjaku, ali posebno je važno na pčelinjacima uzgajivača matica. Za realizaciju ovog ambiciznog programa, pomogla bi izrada „uzgojnog programa“, koji bi uključio postojeće znanstvene spoznaje, biološke osobine  autohtone pasmine i važeće zakonske propise.

Uzgojni program

Uzgojni program treba da utvrđuje ciljeve uzgoja, metode i tehnološke postupke u realizaciji  programa u svrhu poboljšanja bioloških (tolerantnost na bolesti), ekonomskih i privredni osobina  pčele. Poboljšanjem osobina uzgojenih matica, kroz stalnu selekciju uvećat će se sigurnost, ekonomska korist od pčelarstva.

Osnovni uzgojni cilj je poboljšanje kvalitete uzgojenih matica uz usmjeravanje uzgoja i selekcije na povećanje proizvodnje pčelinjih proizvoda, selekciju tolerantnosti na bolesti i poboljšanje osobina ponašanja (mirnoća na saću, smanjena agresivnost, smanjen nagon za rojenjem).

Poseban akcent kod selekcije treba dati lokalnim (domaćim) pčelama jer lokalne pčele imaju određene prednosti kao što su:

 Veća dužina života

 Veća otpornost na bolesti

 Bolja prilagođenost lokalnim klimatskim, pašnim i tehnološkim uslovima.

U Bosni i Hercegovini dominira kao autohtona jedna od najpoznatijih pčelinjih pasmina u svijetu – siva pčela (Apis mellifera carnica). Iskustvo drugih zemalja pokazalo je da selekciju matica treba usmjeriti na selekciju autohtonih pasmina.

Višegodišnjim istraživanjima utvrđeno je postojanje nekoliko ekotipova sive pčele, nastalih usljed prilagodbe utjecajima različitih klimatskih uvjeta. Problemi oko uzgoja i selekcije matica u BiH bi se riješili usvajanjem pravilnika o uzgoju matica  i osnivanjem udruženja uzgajivača matica. Pravilnik o uzgoju matica je nužno uskladiti sa zemljama u okruženju da bi se postigli bolji rezultati, koji bi dugoročno donijeli veću ekonomsku isplativost pčelarenja.

Pčelarstvo u posljednje vrijeme  postiže veliku popularnost što je pozitivno, loše je međutim što se vrlo malo vodi računa o kvalitetnoj edukaciji novih pčelara. Puno je pojedinaca koji žele na brzi način doći do dobre zarade. Međutim, da bi se baveći pčelarstvom nešto zaradilo, pored izvrsnog poznavanja tehnologije mora se uzeti u obzir i način pčelarenja.

Pčelari hobisti i amateri

Pčelarstvo je grana kojom se donedavno profesionalno bavilo vrlo malo pčelara. Primjetno je u zadnjih nekoliko godina da se pojedini pčelari upuštaju u ozbiljnu proizvodnju i iskaču iz mase hobista i amatera.

Uglavnom je pčelarstvo bilo usputno ili hobi zanimanje koje je bilo popuna za dodatni kućni prihod. Da bi se profesionalno bavili pčelarstvom, moramo imati kvalitetne i selekcionisane matice. Moramo uložiti puno truda u selekciju jer samo zdrave i iznad prosjeka produktivne matice mogu obezbijediti sigurnost u ekonomskom smislu bavljenja ovim plemenitim zanimanjem. Svima onima koji se protive selekciji i smatraju da je to gubljenje vremena, postavljam pitanje – gdje bi sad bila proizvodnja mlijeka da se još uvijek u našim štalama nalaze krave „buše“ koje su davale po 4-5 litara mljeka.

Selekcijom i pažljivim odabirom, sada imamo krave koje daju po 40-50 litara mlijeka. Kod krava i ostalih, za ljude korisnih životinja, je puno lakše sprovesti selekciju nego kod pčela. Ali uz stalnu edukaciju i usavršavanje, primjenjivanje već provjerenih metoda iz svijeta, nije nemoguće.

Pčelarstvo u BiH se uglavnom svodi na tradicionalni i zastarjeli način pčelarenja, ali ako želimo ekonomski opravdano pčelariti, moramo uvoditi savremene metode i posvetiti se uzgoju matica koje će opravdati naša očekivanja.(BHPČELAR)