Elvir Šehić, jedan od najvećih pčelara u BiH upozorava: DA LI ATL „KUPUJEMO“ I U ROJEVIMA?

Da li iz zlobe ili samo zbog materijalnih interesa mnogi pčelari, koji proizvode rojeve za tržište, ne rijetko prodaju pčelinje zajednice zaražene američkom truleži. Kliničku sliku i sve vidljive znakove ATL-a u pčelinjoj zajednici vrlo vješto prikriju dodavanjem antibiotika u hranu zaraženim košnicama.

Svjedoci smo zadnjih godina da se Američka kuga legla pojavljuje na određenim prostorima i donosi velike gubitke na pčelinjacima. Bolest se širi na razne načine, sumnja se na sve pa čak i na proizvođače satnih osnova. Ja odgovorno tvrdim da su najveći prenosnici ATL-a PČELARI!

Naročito mladi pčelari su u kritičnoj grupi; što zbog neznanja, što zbog „mutnih poslova“ iskusnijih pčelara – trgovaca.

Evidentno je da se svake godine pojavi određeni broj osoba koje se žele baviti pčelartvom; to je pozitivno i poželjno. Međutim, u većini slučajeva ti mladi ljudi u ovaj izazov ili profesionalno zanimanje ulaze nedovoljno pripremljeni. Počinju se obrazovati tek nakon što nabave košnice, a to je – greška, koja kasnije može koštati i njih i iskusne pčelare u njihovom okruženju.

Nigdje bez mentora
S toga ja smatram da mladi pčelari ne bi trebali kretati u ovaj posao bez mentora. Bez njega, čak i ako poszoje veterinarski nalazi o zdravlju društva, nikako ne nabavljati zajednice!

Pčelar početnik vrlo malo zna o pčelinjim bolestima, a to je možda najvažniji korak i najvažnija lekacija u pčelarstvu. Skoro svi nedostaci se mogu popraviti i nadomjestiti, ali pčelinje bolesti su najviše krive za propadanje novih pčelinjaka.

Zbog toga svakom početniku u pčelarstvu bih preporučio da, prije nego kupe (nabave) pčele OBAVEZNO nađu sebi mentora koji će ih na svom pčelinjaku uputiti u osnove pčelarstva.

Nakon što savlada osnove, tek tad uz prisustvo svog mentora treba pristupiti nabavci košnica, te dalje uz nadzor svog mentora polako, ali sigurno širiti svoje znanje i pčelinjak.

Treba imati na umu da neuređenost Države i nedostatak zakona iz oblasti pčelarstva pogoduje nesavjesnim pčelarima da se ponašaju protivno ljudskom, pa i pčelarskom kodeksu.

Da li iz zlobe ili samo zbog materijalnih interesa mnogi pčelari, koji proizvode rojeve za tržište, ne rijetko prodaju pčelinje zajednice zaražene američkom truleži. Kliničku sliku i sve vidljive znakove ATL-a u pčelinjoj zajednici vrlo vješto prikriju dodavanjem antibiotika u hranu zaraženim košnicama.

Nakon kraćeg vremenskog perioda ta zajednica izgleda sasvim normalno i nema vidljivih znakova bolesti. Sve dok u košnici ima hrane koja sadrži antibiotik bolest se neće vraćati. Tek nakon što pčele potroše tu hranu OBAVEZNO dolazi do ponovne pojave bolesti.

Antibiotici
To može potrajati i par mjeseci (zavisno od količine dodane hrane sa antibiotikom). Kad na taj način pripreme košnice, trgovci – pčelari ih najčešće prodaju pčelaru početniku. Dakle, prodaju mu ATL u roju, a samim tim šalju bolest u okruženje od oko pet kilometara od pčelinjaka pčelara kupca.

Kada kupac odveze pčele i nakon mjesec-dva se ponovo pojave znakovi bolesti, ako nema mentora neće znati prepoznati simptome ATL-a, te će svojim radom (neznanjem) zarazu prenijeti na cijeli svoj pčelinjak, kontaminiraće opremu i postati problem za sve pčelare u okolini.

Na žalbu prodavcu taj mladi pčelar najčešće će čuti odgovor:

– Od mene si odnio zdrave pčele. To si ti kod sebe pokupio negdje! To nije za tebe, vidiš da ne znaš…“
I ko zna kakva još obrazloženja i „savjeti“ idu uz to!?

Žalosno je da u jednom dijelu BIH čujemo informaciju od pčelara, da se pčele hrane antibioticima normalno tokom cijele godine. Znamo da je antibiotik zabranjen u pčelarstvu, ali nedosatak zakonske regulativa i loš veterinarski nadzor su, pored nesavjesnih pčelara, glavni krivci za širenje ove opake bolesti. Svaku izjavu kojom se potiče liječenje pčelinjih zajednica zaraženih ATL-om treba zakonski sankcionisati, a da ne govorim kako se moraju krivično goniti oni koji u praksi to i rade.

Davno su pčelarski velikani napisali jedina borba protiv ATL – a je VATRA i samo radikalnim metodama možemo iskorijeniti ovu bolest.

APEL: Pčelari početnici, bez mentora ne krećite u rizični poduhvat nabavke pčelinjih zajednica. Uz iskusnog mentora svi rizici će se svesti na najmanju moguću mjeru.
A pčelare koji na ovakav način uništavaju ovog plemenitog insekta pozivam da se „otrijezne“ i rade na suzbijanju ove bolesti, a ne na njenom širenju. (bhpčelar)