Elvir Šehić iz Bihaća o čuvanju saća: Za višak meda – saće viška! Da li je voskov moljac neprijatelj pčela?

U savremenom pčelarenju gdje se sve kosi prirodnim i milionima godina uhodanim pravilima, voskov moljac je postao od „spasitelja“ velika napast i štetočina jer savremeno pčelarenje se ne može zamisliti bez velike količine rezervnog saća. Skoro da nema pčelara koji nije imao problem čuvanja rezervnog saća u zimskom period, a da ne pominjem probleme sa čuvanjem toga saća u proljetnom i ljetnom periodu.

Stara pčelarska izreka kaže „rezervno izgrađeno saće donosi višak meda“. Zbog toga je jako važno sačuvati izgrađeno saće od napasti koja se zove „voskov moljac“. Voskov moljac je po mišljenju većine pčelara štetočina, ali on pčelama i pčelarima donosi više koristi nego štete jer u prirodi je sve posloženo i stvoreno sa razlogom pa tako i voskov moljac.

On je lešinar i jede ono što bi u prirodnim uslovima bilo napušteno i što bi stvaralo izvor zaraze. Ako uzmemo u obzir da pčele ugibaju na saću ili napuštaju svoje stanište zbog bolesti ili većeg broja parazita, takvo saće postaje „lešina“ i ako bi se tu naselio novi roj nastavilo bi se sa širenjem zaraze jer su uglavnom prisutne spore američke i evropske truleži, spore krečnog legla, nosema itd; a moljac to preduhitri i pojede to saće kao što u prirodi rade ostali lešinari, a samim tim pojede i uzrok napuštanja ili ugibanja pčelinje zajednice i zaustavi širenje zaraze.

U prirodi nema rezervnog saća koje se čuva i to je sasvim prirodan, jedini i jako poželjan proces uklanjanja eventualnog izvora bolesti. U savremenom pčelarenju gdje se sve kosi prirodnim i milionima godina uhodanim pravilima, voskov moljac je postao od „spasitelja“ velika napast i štetočina jer savremeno pčelarenje se ne može zamisliti bez velike količine rezervnog saća. Skoro da nema pčelara koji nije imao problem čuvanja rezervnog saća u zimskom period, a da ne pominjem probleme sa čuvanjem toga saća u proljetnom i ljetnom periodu.

Uvjeti za čuvanje saća

Dovoljan je mali propust pa da od rezervnog saća za daljnu upotrebu, ili od saća za topljenje, za samo par dana ostane prljava paučina . Pčelari na puno načina pokušavaju da sačuvaju ovaj jako vrijedan i za pčele nezamjenjiv materijal za koji su potrošile jako puno energije i meda da ga proizvedu. Pčelarima se nude razni preparati, prirodnog ili češće sintetičkog porijekla koji uništavaju voskov moljac u nekom od njegovih razvojnih stadija, ili ih odbijaju od prostora u kojem se čuva saće. Svi ti preparati su uglavnom efikasni i drže moljca pod kontrolom.

Ali neki od tih preparata imaju i određene nuspojave. Uglavnom zahtijevaju jako puno fizičkog rada, jer za korištenje tih preparata treba obaviti puno pripremnih radnji, imati odgovarajući prostor koji dobro dihtuje i da nema nikakvo strujanje zraka jer bi sa tim se umanjila efikasnost određenih preparata…

Korištenjem raznih preparata saće poprimi strane mirise koji kasnije pčelama djeluju odbojno i pčele teško to saće ponovo prihvataju, razne kiseline posebno sirćetna nagriza žice u okvirima itd…

Jako važno je napomenuti da skoro svi ti preparati ne smiju doći u doticaj sa pčelinjim proizvodima jer bi ih zagadili, pa se stoga u prostoriji u kojoj se čuva saće ne smiju držati pčelinji proizvodi bilo za ljudsku upotrebu ili rezerva hrane za pčele.

Ako proučimo razvojni ciklus voskovog moljca, shvatit ćemo ćemo da je za njegovu reprodukciju potrebno obezbijediti tamno, toplo i vlažno mjesto. Upravo pčelari u ovakvim mjestima čuvaju rezervno saće, a da bi spriječili razvoj voskovog moljca moramo obezbijediti suprotne uvjete za čuvanje saća.

Ekološko suzbijanje nametnika

Ja pokušavam u svom načinu pčelarenja da se što više približim prirodnom i ekološkom načinu suzbijanja svih nametnika u pčelarstvu. Tako sam i davno došao do zaključka da voskov moljac ne podnosi propuh, toplotu i svjetlost. Ja svoje nastavke sa rezervnim saćem jednostavno čuvam bez imalo straha od voskovog moljca na način da ih posložim na „kant“ u nadstrešnici gdje ima dobro strujanje zraka i velika osvjetljenost.

Saće ne smije biti izloženo direktnom udaru sunčevih zraka. Moljac na ovako uskladištenom saću nije nanosio apsolutno nikakvu štetu u toku cijele godine. Jedini problemi sa kojima sam se susreo je dolazak miševa ali to se riješi postavljanjem otrova ili zamki oko nastavaka, i navala pčela prvih nekoliko dana nakon skladištenja nastavaka, a i to se brzo smiri kad očiste po koju zaostalu kap meda u tom saću.

Na ovaj način čuvam saće više od 15 godina i mogu potvrditi da je do sada najefikasniji i najjeftiniji način čuvanja saća…

Saće za ljudsku upotrebu – u zamrzivač!

Med u saću za ljudsku upotrebu čuvam na način da ga stavim na 2-3 dana u zamrzivač kako bi uništio eventualno neko jaje ili larvu moljca u saću. Zatim med koji ostaje u okvirima stavljam u veće vrećice za zamrzivač i varim aparatom za varenje vrećica i odlažem u hladan proctor; na taj način med u saću se može čuvati jako dugo.

Dio saća isječem i potopim u med. Med u saću koji će služiti za dopunu hrane pčelama ili stimulaciju pčela u proljeće jednostavno kod uzimljavanja pčela, odvojim taj med i poredam u nastavke, zatim dodam kao treći nastavak na jače košnice gdje čeka momenat kad će se upotrijebiti.

Važno je napomenuti da ovaj med nije preporučljiv za ljudsku upotrebu ako se koristi bilo koje hemijsko sredstvo za suzbijanje neke pčelinje bolesti ili parazita dok se taj med nalazio u košnici; takav med koristiti isključivo za ishranu pčela. (bhpčelar)