Dinina „poezija pčelarstva: „ANTINA ŽUJA“, „STARA TATINA“, „ŠUMANOVA ŽUTKA“…

Budala pamti –pametan piše! Meni je lakše zapisati i pročitati nego misliti šta je ono bilo u ovoj košnici prošli put.

Dino Haračić na pčelarstvo gleda kao na izazov koji traži znanje, upornost i snalažljivosti. Njemu je znanja nikad dovoljno. U svom naumu ne odustaje, pa čak i po cijenu da ga neki pčelarski stručnjaci ne podrže ili ospore njegovu praksu.
On na svome pčelinjaku ima matice iz različitih izvora, većini je dao imena i napravio njihov „karton“. Na naše pitanje kako i zašto to, šeretki odogovara:

– Učim još o maticama i proizvodnji matica. Genetika je ključ svega a matica tu igra presudnu ulogu. Smatram da se moram još nadograditi u ovom dijelu koji ću nazvati “poezije pčelarstva”. Mislim na genetiku i maticu ujedno.

Nakon toga počinje ozbiljna i vrlo zanimljiva priča. Naglašava da je racionalizacija ključ velikog pčelarstva, a to znači manje pametovanja, a više efikasnog i ekonomičnog rada. Pokušava nam stvoriti sliku iz pčelareve svakodnevnice – otvoriti i zatvoriti 199 košnica, pregledati ramove, matice…. Ima oči da ti ispadnu!

On je u svakoj svojoj košnici otvorio karton i ima svoj kalendar aktivnosti. Veli, da je dobra organizacija – pola dobro i uspješno urađenog posla. Te kartone drži ispod poklopca košnice.

– Budala pamti –pametan piše! Meni je lakše zapisati i pročitati nego misliti šta je ono bilo u ovoj košnici prošli put. U ovom kartonu za svaku zajednicu imam kontrolu čekiranja, zatim bilježim ocjenjivanje matice, njeno porijeklo, kako leže, kako se razvijala u proljeće, u sezoni, koliko je agresivna, koliko je medonosna…

Svaka matica ima svoje ime. Tako npr. „Antina žuja“ je matica koju je dobio na dar od velikog prijatelja iz Čapljine Ante Krešića. Kaže, da ova „Antina žuja“ jako dobro leže i da je na skali od 1 do 5, njena ocjena između 4 i 5.

Pročitali smo i ime „Šumanova žutka“. Nju je Dini poklonio Braco Šuman iz Travnika. I ona ima ocjenu između 4 i 5. Slijedeća je „Pislak“ koju je dobio od slovenačkog proizvođača matica. Za vrijeme naše posjete prije dvije godine zastali smo i kod kartona na kojem piše „Stara tatina“. To je matica koja mu je ostala iza rahmetli oca Ese Haračića.

Neke od tadašnjih matica su svoje „proživjele“, stigle su nove! Ima tu „Slovenki“, „Švabica“, „Elvirovih Bišćanki“…

– Smatram da je evidencija jako bitna te mi daje smjernice od kojih matica ću sebi selektirati nove matice, one koje odgovaraju mojim proizvodnim parametrima. Sa poznatom bazom i selektiranim majkama mogu očekivati i dobre zajednice. Naravno nije svaka najbolja, ali selekcija kroz godine će sigurno donijeti rezultate. (bhpčelar)