Dejan Kreculj: Pčele ne vole vlagu i ona im ne prija u košnici!

I pčelari bez nekog velikog iskustva znaju da pri povećanoj vlažnosti u košnici pčele loše prezimljavaju. Kod snažnih pčelinjih društava taj problem nije toliko izražen s obzirom da su one sposobne da, kod dobro podešene ventilacije, ovaj suvišak same odstrane i da kvalitetno održavaju vlažnost u samom klubetu u kome se početkom nove godine pojavljuje prvo leglo.

Dejan Kreculj iz Pančeva ima bogato iskustvo i znanje u oblasti pčelarstva. Objavio je na stotine autorskih i koautorskih radova na temu pčelarstva. Sedam godina je bio urednik i voditelj radijske emisije „Dobro jutro pčelari“ na Radio Kovinu. Višegodišnji je saradnik i član redakcija časopisa „Beogradski pčelar“, Vojvodjanski pčelar i Pčelar, zagrebačke Hrvatske pčele, sarajevskog „BH pčelara“, novosadskog „Dnevnika“…urednik je rubrike pčelarstvo pri specijalizovanom poljoprivrednom internet časopisu Poljoprivreda.info… Koautor je brojnih pčelarskih izdanja i knjiga., te autor prve digitalne knjige o pčelarstvu u Jugoistočnoj Evropi Moj mali pčelinjak i digitalnog pčelarskog almanaha Moje pčelice. Objavljujemo njegov u temu „Vlaga u košnici“

Moderna mjerna tehnika omogućila je brojna istraživanja odnosa vlažnosti i temperature u košnici i odnosa ovih paramatara u unutrašnjosti i okolini košnice. O tome u časopisu „Bee world“ M.P. Johanson je napisano slijedeće:

„Pri spoljnjoj dnevnoj temperaturi od 18°C, kada je relativna vlažnost vazduha bila 60%, temperatura u košnici se kolebala od 20 do 25°C, a relativna vlažnost u košnici kretala se na nivou 40 do 60%. Noću, pri spoljnjoj temperaturi od 13°C i relativnoj vlažnosti od 96%, temperatura je u košnici bila 17,5°C a u pčelinjem klubetu 20 do 30°C. Relativna vlažnost u košnici bila je 70 do 90 %, dok je u klubetu ostajala ista kao i u toku dana.”

Regulacija ventilacije je veoma značajna, međutim tu postoje oprečna mišljenja  i neke prilično loše navike.

Da bi se oslobodili vlage, pčelari često prave otvore na gornjem dijelu košnice, u poklopnoj dasci. Istovremeno sužavaju prostor, svodeći ga samo na onoliko ramnova koliko pčele mogu za posjednu. To je u najmanju ruku nelogično, jer se s jedne strane želi da očuva stvorena toplota, a istovremeno joj se pravi put kuda nepovratno odlazi.

Američki entomolozi vršili su istraživanja o uticaju površine klubeta na zbivanja u njemu. Temperatura je mijenjana u granicama od 3,9°C ispod nule do 12,7°C iznad nule, ali utopljavanje, pa čak i grijanje električnim grijačima nije takve zajednice činilo boljim u odnosu na neutopljavana. Šta više, da bi se utvrdilo koliko je ova okolnost od presudnog značaja, izvršeni su zaista stravični eksperimenti u kojima su utopljena i neutopljena društva držana u hladnjačama pedeset dana na minus 45°C. Pčele su ostale žive i pri tome samo zagrijevale prostor u kome su se nalazile, klube, dok je okolina košnice imala ledenih 17,8°C ispod nule.

Zimovanje pčela na otvorenom nije rijedak slučaj. Poznati su primjeri iz Banata da je roj živio više godina u limenom željezničkom znaku, ali i u dalekom Sibiru gdje su pčele preživljavale na otvorenom u zaista surovim klimatskim uslovima. V.V. Rodinova ukazuje da „prekomjerno utopljavanje gnijezda ne čuva energiju pčela, naprotiv, ono je štetno jer zadržava vlagu i, pored toga, isključuje brzo širenje klubeta pri kratkotrajnom otopljavanju, koje bi pčele mogle iskoristiti za izlete i približavanje zalihama meda.”

Vlažnost vazduha u košnici je veoma značajna za život pčelinje zajednice. Ako je ventilacija dobro podešena, ona će težiti da se izjednači sa spoljašnjom, mada će uvijek biti nešto viša zbog vode dobijene varenjem meda. Prema Filipsu, jedan kilogram meda oslobađa jedan litar vode u obliku vodene pare. Loša ventilacija će je zadržati što dovodi u opasnost hranu pošto je med sklon upijanju vlage. S druge strane, vlažan vazduh je mnogo bolji provodnik toplote nego suh, gubici su veći pa i potrošnja hrane raste. U periodu neredovnih pročisnih izleta to može da bude pogubno.

Sužavanje gnijezda je, takođe, uobičajena mjera. Koliko je ono korisno ili ne – možda najbolje pokazuju zimovanja tri grupe košnica: prva je uzimljena na 12 okvira, druga na 14, a treća na 16. Posljednja su najbolje podnijela zimu, što nas upućuje na zaključak da pčele u košnicama sa više okvira lakše održavaju toplotu, manje troše hranu pa time manje i izlučuju vlagu. Rezultat je da su znatno aktivnije i da se bolje razvijaju nakon prezimljavanja.

Logično je da se od vodene pare očekuje da se podiže u gornje dijelove košnice jer se tako dešava i u prirodi gdje oblaci ne idu po zemlji već odlaze u nebo. Medutim, vlaga izlučena iz klubeta nije para iz lonca na štednjaku. Doktor A. Budel i E. Herold u Njemačkoj istraživali su ovu pojavu i utvrdili da se fatalna kondenzacija vodene pare događa upravo u najhladnijem dijelu košnice, a to je leto i njegova okolina.

Možda je pravo rješenje ovog problema potrebno potražiti tamo odakle su nam pčele i došle – u prirodi, u njihovom prirodnom staništu. U duplji drveta satovi vise u gornjem dijelu, ne smanjuje im se broj zimi niti se utopljava. Vlagu lagano prima drvo, a kondenzat klizi ka panju. Tako to traje milionima godina, vrlo uspješno. (bhpcelar)