Danijela Đerić: Drug Tito je volio med s Romanije, a da je med čudo, dokazuje i to što me otac dobio na pragu osme decenije života

Bez dana radnog iskustva u ekonomiji, Daniela je iskusna pčelarka. A kako ne bi i bila kad je u pčelarstvu maltene od dana rođenja.

– Moj otac, čuveni Čedo Đerić, pčelario je još u vrijeme kad pčelarstvo nije ni u blizu bilo razvijeno kao danas. Na njegovim su pčelinjacima stasale brojne generacije novih, uspješnih pčelara. Bilo bi grehota da tata ne ostavi nasljednika – kazuje u razgovoru za BH pčelar Daniela Đerić, 28-godišnja pčelarka i ekonomski tehničar iz Modriče.

– Ja sam u pčelarstvo doslovno uskočila. Sjećam se, a to se prepričava u familiji i danas, imala sam dvije godine kad sam sa nekim štapom uskočila u očev pčelinjak, među njehovih 700 košnica. Kad su moji shvatili da me nema, počela je potraga. Našli su me u pčelinjaku kako nekim štapićima čačkam košnice. Uplašili su se ali srećom, pčele me nisu napale.

– Kasnije, sa učenjem prvih riječi, pčele koje su nam maltene bile kućni ljubimci, zvala sam muje, u prijevodu: muhe. Prva praktična znanja iz oblasti pčelarstva stičem sa nekih devet godina. Otac mi je davao uputstva, ja sam učila, pomagala mu – prisjeća se Daniela.

Zanimljivo je i to da je Daniela uspjela zadržati očeve mušterije uz stjecanje novih.

– Porodice koje su prije 40 godina kupovale med od mog oca, danas med uzimaju od mene i moje majke. Ponosna sam na svoje mušterije iz Dubaija, Italije, Kuvajta, Turske, Španije, Mađarske, Rusije.

– Moj otac je u pčelarske vode zagazio radi zdravlja. Imao je problema sa zaliscima na srcu. Umro je 2008. godine u 85. godini života, a med mu je podario vitalnost, zdravo srce. Mene je dobio na pragu osme decenije života, što samo dokazuje snagu meda – priča Daniela.

Danas Daniela s majkom održava pčelarsku farmu koja broji 100 društava. Osim Modriče, pčelari i u Žljebovima, općina Sokolac, baš kao nekad njen otac.

– Od malih sam nogu u pčelarstvu, imam želju da budem uspješna kao otac. Da povećam broj košnica. Moj je otac prvi na ovim prostorima imao pokretne košnice. Vlasnik je brojnih diploma iz pčelarstva, nagrada. Njegov je med volio i drug Tito. Redovno, svake godine, neki su ljudi od nas uzimali med i nosili ga u Beograd, predsjedniku. Mnogi pčelari i danas to prepričavaju kad se prisjećaju mog oca – priča Daniela.

– Inače, pčelariti može svako osim možda lijenih osoba. Jer, ima posla u pčelinjaku. Naradi se čovjek, oznoji ali, vrijedi – kaže Daniela.

TAJNA USPJEŠNOG PČELARENJA

Za uspješno pčelarstvo je bitna dobra ispaša, zatim redovna selidba košnica, pravilna zimska ishrana…Recimo, sada u februaru obezbijediti mir na pčelinjaku, ne dozvoliti da na letu ima zamrznutog snijega, ne otvarati košnicu nipošto iz radoznalosti; pomoći pčelama koje su bez hrane, društvu sa trutovima zamijeniti maticu, a već u martu izvršiti prvi pregled svih društava, liječiti nozemozu ili proliv pčela, izvršiti tretiranje protiv varoe, provjeriti kvalitet saća, količinu legla i početi sa postepenim odzimljavanjem polovinom marta, naravno ako je vrijeme toplo. U pčelarstvu je najbitnije sve obaviti na vrijeme, nema kašnjenja.

(E. K./arhiv BH pčelara)