Amar Penava iz Čapljine: LOŠ PČELAR ZANEMARUJE ZDRAVSTVENO STANJE PČELINJEG DRUŠTVA!

Često se zanemaruju zdravstvena stanja PD. Ne osiguravaju se dovoljne količine hrane na kojoj PD trebaju da prezime i razviju se u proljeće. Ne prati se vegetacija, jer pčela zavisi od vegetacije, a čovijek joj može malo pomoći ili malo više kao kod proizvodnje matica. Ovaj prilog objavljujemo u znak sjećanja na nedavno preminulog stručnjaka, zaljubljenika u pčelarstvo i vrhunskog pčelara iz Čapljine

Četvorogodišnji studij na Agromediteranskom fakultetu u Mostaru, student Amar Penava je završio diplomskim radom na temu “Tehnologija stacionarnog pčelarenja na području općine Čapljina”. Temu vezanu za pčelarstvo, Penava je odabrao shodno činjenici da se i sam od 2001. godine bavi pčelarstvom, i to veoma uspješno, a kako živi u Čapljini, svoje znanje, kako teoretsko, tako i ono praktično, pomoglo mu je da napiše izuzetno koristan rad koji će poslužiti i novim generacijama kako studenata tako i pčelara.

– Ovu sam temu pored navedenog, izabrao i zbog potencijala i resursa čapljinske opštine i nestručnog apliciranja velikih količina pesticida. Trenutno pčelarim sa oko tridesetak društava, a rado ću vas upoznati i sa pčelarima koji pčelare po 50 godina i imaju i po 150 košnica, i oni će vam potrvditi kako sam im spremao pčele za pašu i jesu li i koliko zadovoljni, a sve s mojom tehnologijom o kojoj sam i govorio u ovom radu. Ukratko, svi su oni vozili pčele sa zrelim matičnjacima bez matice na pašu i dobro su prolazili – kaže Penava za BH pčelar.

Rad ovog pčelara praktičara, organizatora, koordinatora i predavača na više škola pčelarstva, sa našim smo čitateljima podijelili u više nastavaka.

Kako se rad ne bavi isključivo tehnologijom stacionarnog pčelarenja u Čapljini, već je na šezdesetak strana detaljno opisan način izimljavanja, uzimljavanja i razvoja pčelinjih društava, proširenjenje gnijezda i prostora PD, izrada startera za matičnjake, presađivanje larvi, borba protiv varoze…, u četvrtom nastavku, iz diplomskog rada izdvajamo najzanimljivije dijelove o pravilnom prikupljanju zaliha meda za čovjeka, ispaši, medonosnim biljkama…

Kadulja

Kadulja ili pelin (salvia oficinalis) je višegodišnja samonikla biljka, polužbunastog izgleda. Cvjetovi su joj ljubičasto-plave boje sa jako izdraženim mirisom. Značajna je medonosna biljka i cvjeta uglavnom krajem aprila i početkom maja, a na većim visinama nešto kasnije. Cvjetanje traje oko 20 dana. Najviše luči nektar kada u zemljištu i u vazduhu ima dosta vlage. Smeta joj suh vjetar i prekida lučenje nektara.

U povoljnim godinama po dobrom PD može da da i do 50 kg visokokvalitetnog meda. S obzirom da je vrlo ljekovita biljka mnogo je uništavana zbog nestručnog branja za otkup. Rijetke su godine da se kaduljina paša ne iskoristi.

Pčelarski zahtjevi

Drača uz zanovijet, kadulju, majčinu dušicu kao i razne livadske trave kao što su maslačak i grahorice, ovčije smilje, uz krševite šume predstavljaju glavnu pašu na području opčine Čapljina početkom godine i u toku i na kraju kao što bi pčelari rekli „miholjsko ljeto“ očekujući kiše u toku ljeta (potrebne su dvije do tri kiše da bi se grmići vrijeska održali) i bili u stanju ispuniti pčelareve zahtjeve, a to je da luči nektar i daju određene zalihe kvalitetnog meda.

Inače, još jedan veoma važan segment uspješnog procesa prinosa meda je obezbjeđivanje vode u ljetnim mjesecima tokom paše.

Obezbjeđena pojilica

Obezbijediti pojilicu potrebno je ne samo kada cvjeta drača nego tokom cijele godine, nekada i do 12 mjeseca u submediteranskoj klimi. Stajaće vode u kršovitim predjelima gdje nema protoka kao što su bare, neke akumulacije znaju biti veoma opasni izvori vode za pčele, znaju biti žarišta raznih oboljenja. Zato se preporučuje uz stacionarne pčelinjake napraviti higijenske pojilice gdje pčele sa svojim trupom tj. donjim dijelom zatka neće dodirivati vodu.

Šumska paša

Poznato je da šumska paša za pčele od različitog drvenastog višegodišnjeg i jednogodišnjeg bilja je veoma izdašna paša pa je za pčele posebno interesantna. Na šumskoj paši pčele skupljaju pored nektara i polen što je također značajno. Medljika i medljikovac su posebno interesantni zbog sladića koji nastaje kao rezultat aktivnosti lisnih ušiju u različitim šumama bilo da se radi o crnogoričnim ili bjelogoričnim.

Medljiku na hrastu proizvode biljne uši sišući svojim rilicama sokove na grančicama i lišču, koristeći dio za sebe a dio u kojem su šečeri izbacuju iz tijela na list gdje ih pčele pronalaze i nose u košnicu i pretvaraju u medljiku. Slični procesi se javljaju i na drugom drveću.

Gajene biljke

Na mnogim poljoprivrednim i individualnim imanjima uzgajaju se industrijske biljke kao i plantažno voće koji su ujedno i izvor pčelinje paše. Tako pčele sa tih biljaka mogu skupiti velike rezerve polenovog praha i nektara.

Osim plantažnog voćarstva i jednim dijelom vinogradarstva navodimo nekoliko industrijskih medonosnih biljaka koje i u voćarstvu mogu poslužiti u cilju zelene gnojidbe, površinske aluvijalne erozije i odnošenja plodnog tla zdravice koje poljoprivredni proizvodjač kasno primjeti u većini slučajeva kao npr.facelija (Phacelia tanacetifolia Bemt) koja se koristi za zelenu gnojidbu mada može poslužiti i kao krmna biljka poslje cvijetanja kao takva nije poželjna.

Esperzeta

Esperzeta se gaji kao krmna biljka, ali na pojedinim mjestima raste i kao divlja. Uspijeva na zemljištima sa puno kreča. Ima dubok korijen koji iz dubine vuče vlagu. Ima veliki značaj za pčelarstvo brdsko-planinskih krajeva, jer daje dosta nektara. Med je tamno-žute boje, prijatnog okusa i mirisa i po svom sastavu je dobar za zimovanje pčela i njen rani proljetni razvoj.

Facelija

Facelija jednogodišnja biljka sa dosta bujnim razvojem na svim zemljištima. Cvjetovi se javljaju na stablu, granama i grančicama i sastoje se iz uvojaka ljubičasto-plave boje, služi kao odlična polenašica, pa se za vrijeme njenog cvijetanja mogu skupiti velike količine polena.

Majsko sijanje od prošlogodišnjeg zasada (skupljeno sjeme ručno) poslije sazrijevanja sjemena ide površinska obrada poslije koje će jedan dio sjemena niknuti u jesen, a drugi gusto pokriti međuredni prostor naredne godine krajem marta ili početkom aprila. Posijana iz dva razloga; prvi, zelena gnojidba pošto je zemljište pjeskovito i lako, a drugi zbog uzgoja matica tj. izvora polena pošto je pogonski pčelinjak 50 m od zasada. Ova jednogodišnja biljka se koristi i za velike površine vinove loze i drugih zasada uzbog zelene gnojidbe gdje nije moguće obezbijediti dovoljne količine organskog đubriva staljnjaka.

Suncokret

Suncokret je svima dobro poznata uljana biljka koja, kada zamedi, predstavlja veoma značajnu pčelinju pašu. Cvjeta početkom jula u trajanju od 20 dana. Najviše daje nektara u toku toplih dana i sa jutarnjim rosama sa temperaturom 24-30°C . Na jednoj biljci može biti do 1500 cvjetića od kojih prvi daju najviše nektara. Na svim vrstama zemljišta što je veoma interesantno, medi jednako, a i zavisno od sorte sjemena. Prilikom kupovine sjemena potrebno je informisati se jesu li zasijane sorte koje su selekcionisane kao medne.

Uljana repica

Uljana repica je jednogodišnja biljka i gaji se na velikim površinama. Cvjetovi su joj žute boje i postepeno se otvaraju. Ako nastupi lijepo vrijeme tokom njenog cvjetanja, pčele je mogu dobro iskoristiti i sakupiti 20-30 kg meda koji će u izvjesnoj mjeri utrošiti za razvoj legla. Pored nektara raspolaže i daje velike količine polena.

Šipak/ Nar

Naravno, u submediteranskoj klimi pogotovo na području općine Čapljina (dubravska visoravan) pčelari se ne obaziru na jednu veoma autohtonu vrstu voćke na ovim krajevima uz koju su odrastale generacije stoljećima unazad, a to je nar, šipak. Bio on divlji ili pitomi, što se podrazumijeva kao sladunac, pogotovo kada počne cvjetati od polovine juna kad na ovom području predstavlja veoma izdašan izvor polenovog praha žute boje, kojeg pčele skupljaju i to dosta brzo iz njegovih velikih jarko crvenih cvjetova.

Nasadi i rast nara nisu upitni, zapravo nar raste oko kuća, pokraj lokalnih i glavnih puteva uz šume, gdje ima mjesta ima ga toliko da predstavlja on sam nisko rastinje, a sadi se i plantažno i primjetno je da poljoprivrednici izbacuju breskvu, kajsiju a postavljaju nasade nara. Osim polena pčele s njegovih grančica skupljaju i propolis. Po zabilješkama koje vode pčelari Hercegovine proteklih, 5 do 6 godina nar je izvrstan izvor polena, a luči i nektar.

Zakonodavstvo

Ne postoji služba u BiH koja prati rad pčelara i kontrolu njihovih proizvoda, jedini je pokazatelj hemijska kontrola meda i opet se ostavlja prostor za manipulisanje potrošačima. Zakonodavstvo u drugim zamljama koje su članice Evropske unije, na primjeru Slovenije, je uređeno po svim navedenim stavkama i zakonskim regulativama, a kako država tako i pčelari u BiH će tek u narednim godinama morati implementirati evropske standarde ukoliko žele svoje proizvode izvoziti u zemlje EU.

Broj pčelinjih društava na području općine Čapljina u 2014/ 2015. godine

HNŽ/K ima povoljne uvjete i tradiciju u pčelarstvu, za proizvodnju meda i drugih pčelinjih proizvoda. Znatna je uloga pčelarstva i neposredno, zbog važne uloge pčela u oprašivanju kulturnog (poljoprivrednog) i samoniklog bilja. Uglavnom preovladavaju pojedinačni pčelari s manjim brojem košnica, te je tek manji broj njih registriran.

Putem udruga pčelari organiziraju edukaciju članova, odlazak na stručne izlete, te su pokrenute i manifestacije poput „Dani meda“. Pčelari se susreću sa znatnim teškoćama, posebice kada je riječ o zakonskoj regulativi koja se odnosi na gradnju punionica meda.

Nedostatak odgovarajuće veterinarske službe koja bi pratila ovu proizvodnju, te svrstavanje meda pod animalne proizvode koji podliježu Zakonu o animalnim proizvodima dodatno otežavaju ovu proizvodnju.

Problemi se javljaju u plasmanu meda i izvozu, ali i u uskom asortimanu pčelarske proizvodnje, u ponudi koju treba proširiti (npr. paketni rojevi, med s geografskim podrijetlom, itd.). Poticaj razvoju pčelarstva bilo bi označavanje i promocija mednih cesta, kojima bi se omogućila prodaja meda i ostalih pčelinjih proizvoda na kućnom pragu proizvođača.

Na skupštini pčelarskog udruženja „Pčela“ Čapljina održanoj početkom u martu 2015. iznesen je zabilježen broj PD za: 2014 – 6100 košnica, 2015 – 5200 košnica

Navedeni broj 900 PD u Izvještaju, kada se radi o PD-ima nije neznatan. PD koja su stradala u 99% slučajeva razlog je ljudski faktor, jer su pčelari zanemarili varoou prošle godine i držali se uobičajenog sistema tretiranja na koji su navikli. Nažalost, postoje brojni pčelari koji su ostali bez cijelih pčelinjaka od 30 pa do 70 PD.
Kod pčelara koji imaju veći broj PD 50 i više gubitaka od 10% je zanemariv i to je ustaljena praksa, što dovodi do zaključka da je ljudski faktor isključivi krivac za takvu situaciju.

Često se zanemaruju zdravstvena stanja PD. Ne osiguravaju se dovoljne količine hrane na kojoj PD trebaju da prezime i razviju se u proljeće. Ne prati se vegetacija, jer pčela zavisi od vegetacije, a čovijek joj može malo pomoći ili malo više kao kod proizvodnje matica.

Ne može se zaobići činjenica iz prakse da needukovani pčelari po primitivnom načinu sijeku radiličke larve i okreću ih naopako da pčele izvuku matičnjake. U takvim matičnjacima matica i kada se oplodi ne može razviti 150 t.j 300 jajnih cjevčica u parnim jajovodima.

Ovdje se ne smije zanemariti velika upotreba pesticida pogotovo uz obalu Neretve, gdje pčelari zimuju radi proljetne vrbe. (BHPČELAR/ARHIVA)