Pročitah jutros u jednoj konverzaciji između dva pčelara kako jedan od njih „ne kupuje štampu i kako ništa ne čita“ (vjerovatno je mislio i na BH PČELAR, mada se stiče utisak da je riječ o osobi kojoj su knjiga ili bilo koji rukopisi strana oblast).
Isak Njutn je svojevremeno rekao „To što mi znamo je kapljica, to što ne znamo je more“, a Henri Ford – “Cilj obrazovanja nije da čovjekov um napuni činjenicama, već da ga nauči kako da upotrebljava svoj um u razmišljanju.“
Pročitah jutros u jednoj konverzaciji između dva pčelara kako jedan od njih „ne kupuje štampu i kako ništa ne čita“ (vjerovatno je mislio i na BH PČELAR, mada se stiče utisak da je riječ o osobi kojoj su knjiga ili bilo koji rukopisi strana oblast).
Šok! Nevjerica! Definitivno smo izgubili sve ljudske, moralne i stručne vrijednosti. Izgubili smo i vrijednost razmišljanja!
Osoba koja ništa ne čita, po društvenim mrežama (nije on jadničak kriv, jer GOOGLE je omogućio budalama da uzimaju kamenje u šake (čitaj miša i tastaturu) i razbijaju glavu svakome onome na koga su ljubomorni).
Helem, jedan pofino aktivan FB pčelarčić je počeo dijeliti pridike i ismijavati prilog u najnovijem broju BH PČELARA “Kukuruza Adnana Brkovića“, optužujući autora da pogrešno usmjerava mlade pčelare.
Dvije objave u 24 sata, na dva različita FB medija su dovoljne da se ljudi zbune. Kome vjerovati? Brkoviću, čije pčele nisu potrovane, ili „FB stručnjaku“ koji ga optužuje da mu je loša pčelarska praksa, a pri tome priznaje da ništa ne čita.
Biva ne obrazuje se!
Očito, ovaj što ništa ne čita i ne obrazuje se ne zna ni da razmišlja. Naučno je dokazano da čovjek koji ne umije da razmišlja nije obrazovan, ma koliko univerzitetskih diploma da je stekao u životu.. i ma koliko društava imao na pčelinjaku!
Razmišljanje je najteži rad koji čovjek može da obavlja – u čemu se uostalom i krije razlog zbog kojeg imamo tako malo mislilaca.
Dvije krajnosti treba izbjegavati: jedna je preziranje obrazovanja i informisanja, a druga je umišljenost da se zna (najveća opasnost po svakog „pametnjakovića“ kojem je jedini lijek za (ne) znanje FB pozornica.
Nažalost, ovakva praksa čini krug pčelarskog svakodnevnog života; svaki pčelar sa pravog ili lažnog profila (FB mu je to omogućio) iz svoje perspektive ili napada ili brani, ili pak pokušava objasniti postojeće stanje u dobroj i „dobroj“ pčelarskoj praksi. Ide to u nedogled, bez ikakve recenzije ili moralne dimenzije. Ljubomora i pakost su zavladali mnogim srcima, pomračili um i razum.
Čitamo postove koji laviraju između banalnih, pogrdnih, često veoma uvredljivih na momente brutalnih, komentara, do onih koji su štiva za koje se može reći da im „autor ili mnogo zna, ili mnogo laže” (Rumunska narodna poslovica).
Za ovog autora se u pčelarskim krugovima zna da mnogo laže. Čak se uzima kao jedinica mjere za pčelarske laži njegova priča da ima 120 društava, ili da mu je čuveni dedo Hasan Alajbegović familija. Neki uvaženi pčelarski autoriteti su se stidili njegove bruke kada su vidjeli „šačicu“ košnica na njegovom pčelinjaku, u najboljim vremenima taj nije imao više od tridesetak društava)…
I sve to se servira javnosti putem FB-a. Možda je to i dobro, jer da nije GOOGLA teško bi saznali KO JE KO U BH PČELARSTVU DANAS! (BH PČELAR/Ekrem Milić)
Pogledajte neke od reakcija iskusnih pčelarskih stručnjaka:
Discussion about this post