Pobjegli iz pakla rata, danas pčelare na krovovima Pariza

 Udruženja i nevladine organizacije koje rade s migrantima, izbjeglicama i azilantima,  upoznati su s našim radom i ciljevima, i svakodnevno primamo zahtjeve za nove članove koji žele da se oprobaju u pčelarstvu u čemu vide spas i nadu u bolju budućnost

Pčelarsko udruženje Espero čije je sjedište u blizini Pariza, nudi besplatne kurseve pčelarstva izbjeglicama i azilantima koji su iz raznih, ratom zahvaćenih zemalja, pristigli u evropske gradove. Cilj kurseva je jasan – pomoći im da se bolje uklope u strano društvo i naučiti ih novim vještinama koje bi im sutra mogle otvoriti brojna vrata privrednog svijeta.

  Odrastao uz pčele

• Pčelarstvo je moja velika ljubav. Odrastao sam na pčelinjaku svog oca, pa slobodno mogu reći da su pčele bile moji prvi prijatelji. S njima sam se igrao, razgovarao, otkrivao tajne… – kaže šezdesetogodišnji Ibrahim Karout, koji je iz razorene Sirije došao u Francusku još 2013. godine.
• – Kada sam napustio svoje malo sirijsko selo i došao u ogroman grad kao što je Pariz, bio sam siguran da je pčelarstvo za mene završeno. Neopisivo sam sretan što sam ponovo među pčelama i što radim ono što najviše volim – otkrio je novinarima koji su ga posjetili na krovu gradske vijećnice u Parizu – gradu koji je poznat po urbanom pčelarstvu i krovovoma koji su „ukrašeni“ mnogobrojim košnicama.

Ibrahim i francuski pčelar Jean-Philippe Haulin, dio su tima koji rade za Espero udruženje koje je pokrenuto 2016. godine. Njih dvoje imaju oko trideset učenika od kojih su skoro svi azilanti i migranti, i svi planiraju da jednog dana budu uspješni pčelari.

• – Osim kurseva pčelarstva, nudimo i obuku u oblasti marketinga, vrtlarstva i kompostiranja – objašnjava jedna od osnivačica udruženja, Maya Persuad koja je zadužena za brigu o desetak košnica koje se nalaze širom Pariza – parkovima i krovovima određenih zgrada.

Kursevi su besplatni, a polaznici s nastavom mogu krenuti u bilo koje doba godine. Zavisno od nivoa poznavanja francuskog jezika, većina učenika kurseve počinje pod mentorstvom Ibrahima Karouta s kojim pređu šesnaest osnovnih lekcija, a zatim proširuju svoje pčelarsko znanje u društvu Jean-Philipp Haulina.

Po završetku kursa, polaznici se pripremaju za ulazak na tržište rada.

Veliko interesovanje

• -Već sam se pomalo bavio pčelarstvom u svojoj zemlji, Čadu. Kada sam po dolasku u Francusku saznao za udruženje Espero i njihove kurseve pčelarstva, jednostavno nisam mogao da vjerujem da ću se ponovo naći na pčelinjaku.
• Presretan sam jer sam opet u prirodi okružen ovim divnim stvorenjima. Pčele su ovdje manje agresivne, a dosta pomaže i zaštitna odjeća – kaže tražitelj azila Abelhaq Aadam.

On se nada da će nakon što završi kurs, uspjeti pronaći posao u oblasti poljoprivrede i pčelarstva – ukoliko dobije status izbjeglice. Kako bi povećao svoje šanse za uspjeh, svake subote je pohađao kurseve francuskog jezika, a tečaj pčelarstva završio je kod Ibrahima Karouta.

• -Tokom prve godine rada podučavali smo oko sedam polaznika kursa, a ove godine podučavamo oko trideset. Udruženja i nevladine organizacije koje rade s migrantima, izbjeglicama i azilantima,  upoznati su s našim radom i ciljevima, i svakodnevno primamo zahtjeve za nove članove koji žele da se oprobaju u pčelarstvu u čemu vide spas i nadu u bolju budućnost – kaže Maya Persaud.