Bivši član Predsjedništva BiH i član Senata RS je strastveni pčelar. U pčelinjaku se najbolje odmori. Želja za pčelarenjem bila je jača od svih napora i nevolja na koje je nailazio. Nakon teške operacije, pčele su mu ponovo vratile vjeru u život
Živko Radišić, bivši predsjedavajući i član Predsjedništva BiH više od sedam godina uživa u zasluženim penziZivko radišić (BHPČELAR)onerskim danima. Nakon što mu je prije četiri godine urađena komplikovana operacija na srcu i ugrađen vještački zalizak i bajpas, naš sagovornik sve više vremena provodi u prirodi, u šetnji sa svojom suprugom Draginjom, unučadima ali i pčelama.
Nakon preko 4 godina rada i političkog angažmana, kaže kako ne osjeća umor jer sve što je radio, obavljao je s velikom ljubavlju i iskrenim namjerama. Živio je u osam različitih gradova, u Prijedoru, Banjoj Luci, Beogradu, Sarajevu… U više od četiri decenije radio je na 14 različitih mjesta.
– Trudio sam se da svaki posao koji radim uradim na najbolji mogući način – kaže 76-godišnji Radišić.
Nakon pet godina na mjestu gradonačelnika Banje Luke, Živko je postao generalni direktor Čajevca, nekadašnjeg jugoslovenskog giganta koji je u to vrijeme zapošljavao više od deset hiljada radnika. Potom odlazi u Beograd na mjesto generalnog sekretara Privredne komore Jugoslavije. No, pred sami rat, vraća se u Bosnu, svojoj porodici i aktivno ulazi u politiku.
– Sve to vrijeme bavio sam se i pčelarstvom. Sve je počelo, rekao bih, iz potrebe. Mlađi sin kao beba bio je bolestan i savjetovali su mi da ga liječim medom. Tako sam odlučio nabaviti pčele sa kojima, evo već 40 godina, drugujem – kaže Živko.
Pčele su, kako kaže, na njegovom ognjištu, u prijedorskom selu Malo Palančište, podno planine Kozare.
– Nekad sam imao i četrdeset košnica. Zbog zdravstvenog stanja, danas držim dvadesetak LR-ovki. U toku radnog vijeka, nikad nisam ni pomislio da napustim bavljenje ovim plemenitim pozivom – dodaje.
Mnogi seljani će potvrditi ove riječi našeg sagovornika. Viđali su ga sa pčelama i dok je bio gradonačelnik, pa direktor, sekretar i član Predsjedništva.
– U pčelinjaku sam se najbolje znao odmoriti. Želja za pčelarenjem bila je jača od svih napora i nevolja na koje čovjek naiđe u životu. Nakon opracije, pčele su mi vratile vjeru u život. Nema ljepšeg osjećaja nego biti u pčelinjaku, gledati ih kako rade, kako zuje, osjetiti miris meda iz košnice… – kaže Živko.
Pčele su, veli, bile i ostale najbolji barometar njegovog unutrašnjeg, psihičkog i fizičkog stanja sa kojima se živi lakše.
– Više od četiri decenije zadovoljavao sam svoju dušu. Imao sam nekoliko hobija i nisu jedan drugog nikada isključivali. Pedeset i više godina bavio sam se fotografijom. Imam hiljade i hiljade snimaka i slika. To predstavlja moj odnos sa prošlošću, vremenom, okruženjem, a posebno sa prijateljima – kaže Živko te dodaje:
– Volim cvijeće, a u mom srcu posebno mjesto imaju gladiole. No, u svemu tome moj hobi koji me u potpunosti čini srećnim bile su i ostale pčele
Ovim plemenitim hobijem Živko se, kako kaže, bavi isključivo zbog poštovanja prema tim prirodnim malim stvorenjima koje i danas kao i prije hiljade i hiljade godina rade na isti način jednako.
– Mislim da bi i ljudi mogli da im pozavide. Kamo sreće da smo i mi kao društvo i ljudi organizovani kao pčele, gdje se zna red i rad. Ja sam volio u šali da kažem možda je to zato što sa njima upravlja matica, odnosno žena – pojašnjava bivši član Predsjedništva naše zemlje.
Često je u političkom žargonu volio reći da ćemo možda biti produktivniji i organizovaniji jednog dana kada ovim državom i svijetom budu upravljale žene.
Radišić kaže kako je nekad sve u pčelinjaku gradio i osposobljavao sam.
– Svojevremeno sam pravio satne osnove, skupljao polen i pčelinji otrov. Još uvijek imam snage da napravim sanduk, podnjaču, hranilicu ili poklopac. Prelijepo je u tom mom Malom Palančištu – pojašnjava naš sagovornik.
Dodaje kako mu je drago što će se pčelarstvo Radišića nastaviti i u budućnosti jer sinovi i unučići pokazuju veliki interes za ovim plemenitim pozivom.
Discussion about this post