SINIŠA STOJANOVIĆ, VISOČKO – ROGATIČKI PČELAR: MALINE SU VELIKA OPASNOST ZA MEDARE

Ja nisam vidio pčelu na cvijetu krompira, ali znam da na cvijet maline pčela rado slijeće. Tu vreba opasnost…

 Iz porodičnih razloga sa 15 godina starosti i završenom osmogodišnjom školom, iz Visokog, gdje je rođen, Siniša Stojančević došao je 1980. u rogatičko prigradsko naselje Plješevica. Krajem ghodine odlazi u zasluženu penziju koju je zaradio kao krim. tehničar u Policijskoj stanici u Rogatici.

– Nekako uporedo sa mojim dolaskom u Plješevicu i djed Vladimir Ikonić, tetak moje majke, tražeći pogodnije mjesto za svoj skroman pčelinjak, iz Donjeg polja u Rogatici preselio ga je u Plješevicu. Pošto je djed Vladimir u društvu prijatelja Aćima Elete često dolazio u obilazak pčelinjaka i ja sam se polako počeo interesovati za taj posao. Jednom prilikom sam čuo i njihovu konstataciju „ovaj mali,misleći na mene, će u budućnosti postati dobar pčelar“. To je vjerovatno bio razlog da mi čika Vladimir pokloni jedan roj. Time me je definitivno “kupio“ i ja se otisnuh u pčelarske vode u kojim sam evo već više od 35 godina.

Kao početnik je pčelario sa DB košnicama. Vremenom je prešao na LR-ove sa dva, pa zavisno od paše, i više nastavaka.

• Moj maksimum u broju košnica bio je oko 90, a minimum tri, koliko mi je izašlo iz zime 2010, od 60-tak sa koliko sam ušao u tu zimu. Ostale su stradale od medljike i teške zime zbog koje pčele nisu mogle izlaziti radi pročišćavanja, kazuje ovaj sada već iskusan i poznati pčelar.

Inače, naglašava Siniša, njegova deviza je držati jako u zdravo društvo. U zimu nipošto ne ulaziti bez temeljite pripreme već u periodu avgust – septembbar uz obavezno najmanje 20 kilograma meda u svakoj košnici. To je garancija da pčele od gladi neće stradati.

Uz to svako društvo treba držati u higijenski dobrim uslovima, a to će reći na vrijeme zamijenom stare novom marticom, novom košnicom i saćem, ramovima i ostalom pčelarskom opremom.

• Stare košnica, pogotovo od bilo čega uginulih društava, treba dezinfekovati, a ja ih spaljujem kao najsigurnije sredstvo u borbi protiv bilo koje pčelinje bolesti. Pogotovo to treba raditi od amaričke kuge, koja se i na našem području tu i tamo i s vemena na vrijeme pojavljuje.

Po njemu, bolje je proizvesti i djeci davati domaći pekmez od jabuka, krušaka ili šljiva, nego falsifikovani med koga, nažalost, na policama granapa i supermarketa ima sve više.

Ono što je zamimljivo, Stojančević tvrdi da mu roj nikad nije pobjegao. Primjenom vještačkog razrojavanja on to na vrijeme spriječi bilo da formira nove košnice, pojača slabije ili jednostavno proda.

Stojančević sanduke i ramove za saće kupuje u Ugljeviku, a poklopce i podnjače sam pravi. Za svoje potrebe proizvodi matice, a višak rojeva u posljenje dvije godine, kao registrovani pčelar, plasirao je drugim pčelarima putem Japanske razvojne agencije „JICA“ (Džajka), kojoj je samo prošle godine isporučio 20 rojeva i svi su završili kod pčelara početnika ili sa malim brojem društava, na području opštine Rogatica.

Kako se hemija sve više primjenjuje u voćarstvu i ratarstvu Stojančević strepi za budućnost pčelarstva. Po njegovom mišljenju, problem bi mogli da donesu malinari, kojih je u Rogatici sve više.

• Ja nisam vidio pčelu na cvijetu krompira, ali znam da na cvijet maline pčela rado slijeće. Tu vreba opasnost i morala bi da bude čvršća saradnja na relaciji malinari – pčelari, kazuje ovaj iskusni pčelar i dugogodišnji član Upravnog odbora Udruženja „Sat“ u Rogatici. (S. Mitrović)