Prof. dr. Šemso Tucaković, pčelar hobist: TREBA NAM NAUČNIKA, A NE PREPISIVAČA STRANE LITERATURE!

Pčelarstvom se počeo baviti prije 30-tak godina. Bio urednik pčelarskog časopisa, član Predsjedništva nekadašnjeg vrlo uspješnog Društva pčelara Kantona Sarajevo. Za njega, pčelinjak predstavlja oazu zdravlja ali i mira…

Profesora Šemsu Tucakovića pronašli smo u njegovom kabinetu na Fakultetu  političkih nauka u Sarajevu gdje radi kao redovan profesor (na) nekoliko predmeta na Odsjeku za novinarstvo. Također, je i pčelar hobist. Njegova pčelarska priča počinje 1996. godine.

„ Za pčelarstvo me motivisao moj brat Ahmed koji pčelari preko četrdeset godina i imao oko osamdeset košnica. Pčelarstvo me je uvijek zanimali, ali sam se počeo baviti tek poslije rata. Uvijek sam bio fasciniran radom i životom pčela – govori profesor Tucaković dok nam objašnjava razloge bavljenja pčelarstvom.

Med kao hrana i lijek

Kako kaže naš sagovornik, u pčelinjaku se najbolje odmara, gledajući kako vrijedne pčele besprijekorno rade svoj posao i u isto vrijeme proizvode hranu i lijek.

„ Zbog toga je pčela jedinstvena u cijelom životinjskom svijetu. Kada sam te ‘96 godine od svog brata Ahmeda dobio prve košnice, nisam mogao ni zamisliti da će se od tada u mom životu mnogo stvari promijenti – govori ovaj ugledni profesor dok  nam pokazuje slike iz svog pčelinjaka.

Najveći dio slobodnog vremena provodi u Glavatičevu, konjičkom selu odakle vodi prijeklo. Smješteno na obalama rijeke Neretve, okruženo plodnim ravnicama i gustom raznovrsnom šumom, ovo selo predstavlja raj za pčele.

„Tamo se sada nalazi pčelinjak mog brata u sastavu kojeg su i moje košnice. Med ne prodajem. Ostavljam za svoje potrebe ili podijelim prijateljima. Izuzetne je kvalitete, mješavina šume i livade – govori.

Profesor pčelari sa DB i LR košnicama. Dugo godina bio je jedan od čelnih ljudi, tada vrlo uspješnog, Društva pčelara Kantona Sarajevo. Nažalost, dolaskom nekih novih ljudi, Društvo više ne liči na ono što je nekad bilo. Interesi par ljudi stavljeni su ispred potreba stotina pčelara iz grada na Miljacki. Također, bio je urednik pčelarskog lista “Pčelarstvo i med” i tih dana se vrlo rado sjeća:

„Putovali smo, upoznavali mnog pčelare. Imali smo dopise iz raznih dijelova svijeta. Čak nam se javio i jedan ruski akademik koji je želio pisati za naš časopis.

Naš sagovornik mišljenja je kako je Bosna i Hercegovina jedna od najinteresantnijih zemalja za pčelarenje. Klimatska raznovrsnost, osebujna flora i fauna i čist zrak samo su neke od prednosti koji imamo u odnosu na ostale zemlje iz regiona.

„U našoj zemlji vlada nekoliko tipova klime, od mediteranske do kontinentalno – planinske ili alpske klime. Za bavljenje pčelarstvom najpoznatije, ali i najbolje područje je u dolini rijeke Neretve. Raznovrsnost flore direktno utječe na kvalitetu i aromu meda. A znamo da su najbolji medovi oni koji u svom sastavu imaju više biljaka – pojašnjava.

Profesor Tucaković dodaje kako je pčelarstvo najinteresantniji hobi kojim se čovjek može baviti. Ali i najperspektivniji. Pojašnjava to interesom drugih zemlja kao što je Njemačka, da se ulaže u pčelarstvo naše zemlje.

„Njemci su davno prepoznali kapacitet i mogućnosti koje nudi naša zemlja za baljenje pčelarstvom. Ne sumnjam kako će u budućnosti na ovim prostorima pčelaranje postati dominantna grana poljoprivrede – kaže prof. Tucaković te dodaje kako na tom putu postoje mnoge prepreke.

„Mi nemamo nijednu krovnu organizaciju koja će poduprijeti pčelarstvo naše zemlje. Nemamo ni jednog pčelarskog naučnika, sve sve svodi na prepisivanje strane literature! Također, resorna ministarstva ne stimuliraju mlade ljude da se bave ovim plemenitim pozivom! To je ono što me najviše boli!

Ipak, ne krije optimizam kada naša zemlja bude članica Evropske unije. Tek tada će, kako kaže, naša zemlja dobiti mnogobrojne poticaje za razvoj poljoprivrede, a samim tim i pčelarstva.

Pčelarski lobiji

Naša zemlja plodno je tlo za mnogobrojne lobije, kako unutarnje tako i lobije zemalja okruženja. Profesor Tucaković mišljenja je kako je i pčelarstvo pod velikim utjecajem interesnih grupa čiji je osnovni cilj profit nauštrb bh. pčelara.

„ Svakodnevno čujem kako kako postoje lobiji u pčelarsko-famaceutskoj industiriji, te utrka između proizvođača pčelinjih lijekova za tržište naše zemlje. Prvo je plasirana varoa na naše tržište iz Indije a sada je nastala borba farmacetskih firmi čijim lijekovima će se ta varoa uništavati. Mislim da je to jedan veliki problem kojem hitno moramo stati ukraj!
Kaže kako svoje pčele tretira klasičnim preparatima sa našeg tržišta među kojima je i varolik. Do sada se nije suočio sa većim uginućima pčelinjih društava. (bhpčelar/arhiva/J. HADŽIAHMETOVIĆ)