PČELAR SRETO ZIROJEVIĆ IZ KASINDOLA: ZA IZLIJEGANJE MATICE POTREBNO JE 16 DANA!

Preko koordinatnog sistema, brojki od 1 do 4, te jednostavnih računalnih radnji, došao sam do brojeva: 16 (broja dana koji potreban za izlijeganje matice), 21 (pčela radilica), te 24 (trut)!

Ovog nezaposlenog inženjera organizacije rada, krasi dosta neobičnosti. To je čovjek u čijem se vlasništvu nalazi mnoštvo diploma iz različitih oblasti, no ono što njega istinski ispunjava i što on voli je – priroda. Ali, zaista priroda! Čuvanje ovaca, prikupljanje ljekobilja, samo je dio onoga čime se Sreto Zirojević iz Kasindola bavi da bi što više vremena boravio u prirodnom okruženju. No, ono što mu je ipak na prvom, ali i drugom i trećem mjestu, je pčelarstvo.

Ovaj čovjek, vodeći pomalo boemski samački život, minulih godina nakupio je hiljade sati intenzivnog studioznog rada. To je razultiralo, slobodno možemo reći, autorskim djelom o pčelarstvu, skromno smještenim unutar obične školske sveske formata A4. To je zaista mnogo truda i učenja – kako Sreto kaže, i po 16 sati dnevno. No, on tome daje jedno jednostavno obrazloženje:

– Med, kao krajnji produkt pčelarenja, je slava. Sve što je mukotrpno u životu je slava. A med se zaista dobija samo mukotrpnim radom…”

Posebno zaintrigiran vezom između pčela i matematike, mudrim i jednostavnim promatranjem koordinatnog sistema, x i y ose, te numerisanjem krakova, došao je do interesantnog zaključka:

– Preko koordinatnog sistema, brojki od 1 do 4, te jednostavnih računalnih radnji, došao sam do brojeva: 16 (broja dana koji potreban za izlijeganje matice), 21 (pčela radilica), te 24 (trut)!

Mi smo, pak, zaključili da je Sreto naročit osobenjak, jer od samog početka svoga pčelarenja je sam i sve radi i uči sam. Veli da vodi strogu i detaljnu evidenciju dešavanja u košnicama i na cijelom pčelinjaku. Sa svojih 30-40 društava, lako izlazi na kraj, te ne krije želju da pčelinjak proširi.

 Kad bi žena bila kao pčela!

Sreto Zirojević, čovjek koji živi veoma skromno i u kući čak bez grijanja, ipak nije propao čovjek. Njegovi zaključci do kojih dolazi zahvaljujući bavljenju pčelarstvom, vrijedni su da se zabilježe i upamte. Veli da živimo u jako trulom društvu, društvu besramno bogatih i potpuno siromašnih, društvu kojemu je hitno potrebna “popravka”.

– Kad bi društveni sistemi bili uređeni i približno kao pčelinja zajednica, gdje bi bio kraj zadovoljstvu svakoga čovjeka?! – pita se ovaj nezaposleni inženjer, te kroz šalu, dodaje:

– A gdje bi nam tek bio kraj kad bi postojale žene poput pčela: domaćice, spremačice, hraniteljice, dadilje, njegovateljice, higijeničarke, graditeljice, vodonše, stražarice, izviđačice, patrolne službe, sakupljačice, individualke, svita, sestre, drugarice, sabor, radilice… – sve u jednom!

Ovaj čovjek koji strastveno vjeruje u zakone koje njedri priroda, prikuplja i ljekobilje, te od istog spravlja lijekove svojim “domaćicama”, “graditeljicama”, “radilicama”, “vodonošama”. Kaže kako je u travama sve, te da apsolutno bježi od “hemije”. Na samom kraju naše posjete, podijelio je sa nama i vlastitu definiciju “pčelara”:

– Kad se odmaknu od drugih ljudi, a primaknu samo pčelama, tek tada ljudi postaju više od ljudi i tek tada oni koji se bave pčelarstvom mogu reći da su pravi pčelari. Zao čovjek je može biti dobar pčelar… (Arhiv BH PČELARA)