Jedne prilike sam spojio dva društva. U oba su se nalazile matice. Htio sam provjeriti koju maticu će društvo prihvatiti a koju će odbaciti. Jednu sam obilježio žutom bojom, a drugoj sam odstranio krila. Jedna je bila plašljiva i sramežljiva, a ova sa odsječenim krilima bila je hrabrija
Kemal Fejzić, pčelar iz Goražda, u decembru 2013. godine doživio je, kako kaže, veliku neprijatnost i uvredu. Ona se desila na jednom pčelarskom predavanju.
– Slušao sam predavanje jednog našeg pčelarskog „znalca“ koji je u jednoj rečenici pomenuo kako pčela nema mozak, kako sam ja shvatio, glupa je. Nisam se mogao suzdržati. Reagovao sam instinktivno. Javio sam se za riječ i počeo nabrajati priznate autore i pčelare koji su naveli suprotno. Neki su mi dobacivali da šutim, da sjednem, da se ne miješam, ali džaba. To je bilo jače od mene. Povrijeđen što neko tako priča o pčeli, samo sam demonstrativno napustio predavanje – govori poznati goraždanski pčelar.
Ime predavača ne želi pominjati. Kaže, to nije ni bitno. Više ga brine reakcija drugih pčelara koji se ponašaju kao paralizirani i nijemo slušaju svaku riječ, čak i onda kada neko „vrijeđa“ njihove ljubimice.
– Otkako se bavim pčelarstvom, a ima tome već trinaest godina, ja bukvalno živim sa pčelama i za njih. Ne bavim se zbog komercijalnih svrha nego što pčele doživljavam kao jako inteligentna bića. Fascinira me dok posmatram njihovu organizaciju života i rada. Vjerujte mi, znam kako dišu. Osjećam se kao da sam i ja proveo dio života u košnici – pokušava barem djelimično približiti svoju opijenost pčelama i pčelarstvom.
Zbog toga, kaže, i toliki bol zbog izrečene rečenice. Od tada se, tvrdi, po goraždanskim pčelarskim kuloarima priča kako je buntovnik i od tada ga više niko ne obavještava kada su predavanja.
– Nisam buntovnik, ali jesam veliki pobornik pravde i istine. Ako su naučnici dokazali da pčela ima mozak i određenu inteligenciju, otkuda nekome pravo i na osnovu čega da tvrdi suprotno? – pita se Kemal.
U odbranu svoje teze da pčela ima mozak pominje priznatog naučnika i autora Hamiltona koji je opisao nervni sistem kod pčela.
– U knjizi „Pčelarastvo“ autora Vojina Todorovića ima skica od Hamiltona na kojoj se vidi nervni sistem pčele radilice posmatran s leđne strane s prikazom nervnih pipaka, složenih i prostih očiju, ganglija u grudima, glavi i trbuhu, kao i trbušni otvori segmenti – govori Kemal.
U pomenutoj knjizi, kaže Kemal, stoji i to kako „Najvažniji nervni čvor nalazi se u glavi i može se nazvati mozgom. Od njega polaze nervna vlakna za pipke, oči u usni aparat. Ispod jednjaka je jedan mali čvor od koga polaze nervi za vilice, jezik i pljuvačne žlijezde. Dalje u lancu mozak se spaja sa živčanim vezama sa dva čvora u grudima, koji se vezuju s nogama i krilima. Od grudnih čvorova lanac se povezuje s pet nervnih čvorova u trbuhu, koji upravljaju radom odgovarajućih organa trbuha, polnim organima i žaokom“.
– Također, utvrđeno je i kako su pčele sposobne za izvjesne predstave i asocijacije. One imaju osjećaj za predmete u prostoru, a također i za vrijeme. Brojna je literatura koja govori o tome, a u knjizi „Pčelarstvo“ od grupe autora a koju je uredio Josip Katalinić također se navodi kako „prvi par živčanog čvora glave jače je razvijen od ostalih i predstavlja mozak pčele“. Tu piše i kako neki pripisuju pčelama i izvjesne duševne sposobnosti – objašnjava naš sagovornik.
Kemal posjeduje 50-ak košnica. Penzionisano je vojno lice. Kaže, vrijeme najrađe provodi uz svoje pčelice i posmatra njihov rad. Posebno je na to bio ponukan zbog pomenute izjave.
– Tada sam još više obratio pažnju na ponašanje pčela i htio vlastitim istraživanjem dokučiti kako se snalaze u nekim situacijama i da li imaju inteligenciju. Recimo, jedne prilike sam spojio dva društva. U oba su se nalazile matice. Htio sam provjeriti koju maticu će društvo prihvatiti a koju će odbaciti. Jednu sam obilježio žutom bojom, a drugoj sam odstranio krila. Već sam ih bio dobro upoznao. Jedna je bila plašljiva i sramežljiva, a ova sa odsječenim krilima bila je hrabrija, ali je eto imala hendikep. Bio sam siguran kako ću je već pri slijedećem pregledu naći ubijenu – govori Kemal.
Pojašnjava kako neki pčelari misle da se matice same između sebe obračunavaju. Međutim, ovaj njegov ekpseriment mu je pokazao kako su pčele te koje biraju koja matica ostaje a koja ne.
– Svaki put kada bih došao do košnice, mislio sam kako ću naći mrtvu maticu ispred. Međutim, to se nije dešavalo. Jedne prilike jedna je bila na prvom nastavku, a druga na trećem. Nakon nekoliko dana našao sam ih u istom nastavku na različitim ramovima. Poslije su bile i na istom ramu, dva centimetara udaljene jedna od druge. Tada sam shavtio da su pčele te koje će odbrati kvalitetniju.
Ova sa odsječenim krilima se trudila, bila je aktivna, a ova druga sramežljiva bila je nekako lijena. Tek nakon 20 dana, našao sam tu plašljivu mrtvu. Druge pčele su je izbacile iako je bila zdrava a ova druga hendikepirana. Oni su prepoznali da je ona kvalitetnija. I bile su u pravu. Baš mi je bila dobra matica. Iz te košnice sam vadio preko 20 kilograma meda – objašnjava jedan svoj pokus Kemal.
U prilog svojim tvrdnjama navodi i slučaj koji mu se desio kada je selio pčele. Kaže, natovario je košnice na traktor i uputio se ka pet kilometara udaljenoj lokaciji.
– Jednu košnicu nisam dobro obezbijedio za transport. Nakon 800 metara, otvorilo se leto i određeni broj pčela je izletio. Nećete vjerovati, ali se nisu vratile na mjesto gdje im je bio pčelinjak nego su nas sve pratile iznad traktora do nove lokacije. Kada smo stigli, sve su se vratile u košnicu iz koje su izletjele. I kako reći da nisu inteligentne. Cijelim putem pratile su trakotr i znale gdje se nalazi njihova košnica – priča Kemal.
Osim po specifičnim eksperimentima, Kemal je poznat i po tome da njegove pčele proizvode izuzetno kvalitetan med. Nekoliko ocjenjivanja na koja je Kemal slao uzroke potvrdila su to.
Pčele me prepoznaju!
Osim što imaju inteligenciju, Kemal tvrdi da pčele imaju i karakter. Prema njegovim riječima, mogu biti plašljive, hrabre, aktivne, lijene…
– Kako objasniti njihovu različitost drugačije nego karakter. Od matice, i pčele naslijede genetiku pa ćete vidjeti kada otvorite neku košnicu, pčele su jako mirne, a iz druge odmah lete na vas.
Također, odgovorno tvrdim i kako pčele imaju moć prepoznavanja svoga gazde, posebno zimske pčele, one od avgusta, sa kojima se pčelar druži svakodnveno. One me nikada nisu ubole. Bez odijela radim sa njima, puštam ih da mi hodaju po licu, rukama. One me prepoznaju – kaže Kemal.
Neki pčelari su mu prigovarali da je to nemoguće, ali on ima objašnjenje.
– Naravno, ne prepoznaju „vikend“ pčelare, one koji samo jedan ili dva dana odvoje za njih. Prepoznaju svog istinskog domaćina koji se svakog dana druži sa njima – tvrdi Kemal. (BH PČELAR/ALEM HODŽIĆ)
Discussion about this post