Ovogodišnja pčelarska sezona će ostati upamćena po velikom broju lažnih matica i trutuša: KAKO UOČITI RAZLIKU, ŠTA URADITI?

Obje pojave su štetne i loše za pčelinju zajednicu. Teško ih je sanirati. Evo savjeta Rajka Radivojca, Slobodana Jevtića i Zlatka Tomljanovića

Skoro neprimjetno u pčelarskoj praksi prolazi priča o lažnim maticama, maticama trutušama, tihoj smjeni matica, maticama iz prisilnih matičnjaka… Ove godine, uz sve nedaće koje su pratile pčelare, bila je prisutna i ova pojava.

Zbog dugih kišnih perioda, u vrijeme rojenja, bilo je dosta slučajeva da su mlade matice ostale zarobljene u košnici, nisu se oplodile. Za rezultat pčelari su dobili lažne matice, koje se mogu otkriti po rasporedu legla.
– Pčelari početnici često teško razlikuju djelovanje matice trutuše od djelovanja lažnih matica – upozoravao je upravo na našim stranicama jedan od najvećih pčelara na Balkanu i autor tri knjige Rajko radivojac, koji danas živi u Americi.
Obje pojave su loše za pčelinju zajednicu, slične su, ali je način saniranja različit. Greške dovode do razočarenja i zato je potrebno je znati slijedeće:

Matica trutuša je naizgled normalna matica. Posmatrajući je ne možemo ni po čemu da je razlikujemo od normalne matice. Pregledajući ramove sa leglom, na osnovu izgleda legla, mi je proglasimo trutušom.

Matica trutuša nosi samo neoplođena jaja iz kojih se razvijaju trutovi. Na saću vidimo samo trutovsko leglo. To trutovsko leglo ne izgleda kao u normalnim zajednicama. Ono je nepravilno, jer matica polaže jaja i u radilićke ćelije, a one su premalene za uzgoj trutova. Trutovi izleženi u ovakvoj zajednici su u pravilu sitni i nedovoljno razvijeni.

Razlozi zbog kojeg matica nosi samo neoplođena jaja mogu biti različiti. Najčešće je u pitanju matica koja nije sparena. Matica može da ostane neoplođena zbog nemogućnosti da izleti na oplodnju, ako su loše vremenske prilike u periodu kad je sposobna da se pari sa trutovima (ako je loše vrijeme duži vremenski period matica prestari i oplodnja više nije moguća), zatim kod tihe smjene koja se dešava u periodu kada nema polno zrelih trutova. (Matica koja je izletjela na oplodnju nema sa kim da se spari. To se najčešće dešava u rano prolJeće ili u kasnu jesen), ili ako pri radu sa pčelama u rano proljeće ili u kasnu jesen nehotično ubijemo maticu, a da to i ne znamo, pčele će sebi odgajiti maticu iz prinudnih matičnjaka. Takva matica se neće oploditi, jer u to doba nema trutova.
Postoje razni načini kako se može sanirati pčelinja zajednica koja ima lažne matice. Obično je potrebno dosta truda, a ishod je neizvjestan.

Iz Jevtićeve prakse: I TRUTUŠA I LAŽNA MATICA RAĐAJU TRUTOVE DEGENERIKE

Razliku između matice trutuše i lažnih matica uočit ćete po položaju jajašaca u ćelijama. Matica trutuša nosi jedno jajašce pravilno na dno ćelije, a lažne matice nose po nekoliko jajašaca u jednu ćeliju uglavnom sa strane po ivicama ćelije. Obje pčelinje zajednice izvlače matičnjake.
Ako zaključite da se radi o matici trutuši, treba je naći i ubiti. Znači – matica je krenula normalno da polaže i radilička i trutovska jaja, i nakon nekog vremena počne da zaliježe samo trutovska jaja u radiličke ćelije.
Razlika između matice trutuše i lažne matice je u tome da matica trutuša jeste pčelinja matica koja je jedina sposobna da polaže oplođena jaja iz kojih se rađaju pčele i neoplođena jaja iz kojih se rađaju trutovi.

Zajedničko za maticu trutušu i lažnu maticu jesu trutovi. Trutovi od matice su polno sposobni dok su od lažnih matica trutovi nesposobni za oplodnju i izgledaju zakržljali (degenerici)
Lažne matice su, zapravo, pčele radilice sposobne da polažu jaja, i to kada ugine matica i dugotrajne obezmatičnosti pčelinje zajednice, uz zapušenost i lošu njegu, dolazi do pojave pčela radilica sa razvijenim jajnim cjevčicama.
Pošto radilice ne mogu biti sparene, ove pčele polažu neoplođena jaja iz kojih se razvijaju samo trutovi.

Kada u gnijezdu nema legla, obične pčele radilice se preobraćaju u lažne matice, hrane se mliječom koji same proizvode, naknadno se polno razviju i postanu sposobne da polažu jaja.
Najviše lažnih matica ima u obezmatičenim društvima koja dugo ostanu bez matice i bez legla, na primjer 3 – 4 nedjelje ili više. Pčele lažne matice se spolja ne razlikuju od normalnih radilica i njihovo prisustvo se može otkriti tek kada počnu da polažu jaja i da odgajaju leglo.
Zlatko Tomljanović: NARUŠENA BIOLOŠKA RAVNOTEŽA

Svakako jedna od većih nedoumica u vezi lažnih matica je njihovo prepoznavanje u zajednici. Mislim da nije potrebno naglašavati da mi nismo u stanju razlikovati obične radilice od lažnih matica.
Za pčelinju zajednicu ćemo kazati da ima lažnu maticu samo na osnovu rasporeda legla. Razumljivo da će nam u potvrđivanju sumnje od velike pomoći biti neprekinuto zujanje zajednice i manja količina pčela u košnici.

Raspored legla je veoma tipičan za lažne matice. Unutar jedne stanice saća možemo pronaći jedno, ali češće nekoliko trutovskih jaja. Lažne matice ce nerijetko snesti jaje na stjenku stanice saća, umjesto na dno stanice. Neka jaja će se razviti u ličinke i trutove, ali će većina jaja i ličinaka unutar stanice biti pojedena i uklonjena kako bi se oslobodio prostor za razvoj samo jedne ličinke.
Iako to nije pravilo, rešetkasti izgled trutovskog legla nas može uputiti da se radi o nekom obliku abnormalnosti unutar pčelinje zajednice.

Tako neke lažne matice nesu gotovo u pravilnim koncentričnim krugovima kao i prave matice što može zbuniti pčelara početnika prilikom pregleda pčelinje zajednice. Pčelar će izgubiti puno vremena tražeći pravu maticu u košnici jer mu ” izgled legla” govori da bi ona morala biti na nekom od okvira. To je čest slučaj kod umjetnog razrojavanja ili pri provjeri oplodnje matica u oplodnjaku kada “izgubimo oči” tražeći maticu, a u biti prisutno leglo je trutovsko i vodi porijeklo od lažnih matica.
Ovisno o procjeni pčelara (iskustvu) sudbina pčelinje zajednice s lažnim maticama je različita. Bez pomoći pčelara zajednica je osuđena na polagani nestanak radilica, a istodobno se povećava količina trutova. Narušena je biološka ravnoteža unutar košnice, redovito dolazi do grabeži i konačnog uginuća zajednice.
U komercijalnom pčelarenju pčelinje zajednice s lažnim maticama mogu predstavljati veliki problem. Pčelari pokušavaju na različite načine sanirati takve zajednice. Umetanje oplođene matice u takvu zajednicu neće dati dobar rezultat, ako pri tome ne provedemo odredene radnje. Šanse za primitak matice se povećavaju ako iz zajednice s lažnim maticama uklonimo svo leglo i nadomjestimo ga s poklopljenim leglom iz kojeg će se mlade radilice ubrzo izleći. Nije potrebno naglašavati da mlada matica mora biti u kavezu s šecernim tijestom.

Primitak matice će biti znatno veći i ako uklonimo svo leglo iz zajednice i pcele zatvorimo u tamnu prostoriju dva dana bez hrane. Za to vrijeme jajnici lažnih matica bi se trebali vratiti u normalno (regresivno) stanje. Moramo biti svjesni da svako spašavanje zajednica s lažnim maticama nosi u sebi i određenu opasnost. Poglavito se to odnosi na mogucnost grabeži takvih zajednica, iako su one uspješno primile mladu maticu. Naime, te sanirane zajednice s mladom maticom teško mogu dostici biološko-uzgojno stanje ostalih zajednica (posebice u bezpašnom vremenu) pa postaju meta napada jakih pcelinjih zajednica.

Stoga se čini razboritom ideja da se zajednica s lažnim maticama pripoji nekoj jakoj zajednici i opasnost od grabeži je na taj način svedena na najmanju razinu.

VAŽNO: ŠOK TERAPIJA

Ako je zajednica jako oslabila, ne isplati je se sanirati.
Ako imamo zajednicu koja je jaka, s dosta pčela, možemo je spasiti.
Kako možemo prepoznati lažne matice? Lažne matice ne mogu lučiti matične feromone, te pčele počinju izgradnju prisilnih matičnjaka. Po tome vidimo da li u košnici imamo lažne matice ili ne. Prisilni matičnjaci su lošije kvalitete.
Zato u košnicu dodajemo normalan, zreo matičnjak, a zajednicu istovremeno pojačavamo s dva okvira zrelog legla. Aktivnost lažnih matica će prestati jer će pčele osjetiti zreo matičnjak i prestati hraniti lažne matice sa mliječi.
Ako nemamo nijedan matičnjak, tada primjenjujemo “šok terapiju”. U sredinu plodišta stavljamo okvir zalažen radiličkim čelijama u najranijem stadiju i pripadajućim pčelama koje smo uzeli iz normalne pčelinje zajednice.

Nakon dva dana dodajemo još jedan takav okvir. Pčele prestaju hraniti lažne matice jer po izobilju jajašaca zaključuju da je matica u blizini. Dva dana od dodavanja drugog okvira s leglom, dodajemo mladu oplođenu maticu u kavez koju će pčele rado prihvatiti.