Danas je pčelarstvo porodični biznis Budiša, kojeg su na svojim plećima iznijeli Miroslav i, kako kaže, njegove „obje ruke“ – supruga Spomenka. Zazimili su oko 150 društava. Sa ovim brojem košnica i godišnjom proizvodnjom meda i ostalih pčelinjih proizvoda, mjerenim tonama, u vrhu su liste najvećih pčelara u Brčkom
Svoju dječačku ljubav prema pčelama i medu, Brčak, rodom iz Jajca 56 – godišnji Miroslav Budiša silom prilika je 1995. godine pretočio u zanimanje. Gazio je kroz 33.godinu kada je u pitomi Grad na obalama Save, došao sa zavežljajem u ruci. U rodnom Jajcu je ostalo sve. Knjigu uspomena je zavorioo, otvorio novu….
“Tih godina u Brčkom je bilo vrlo malo ili nikako posla, a valjalo je živjeti. Nešto sam zarađivao kao električar, ali je to bilo nedovoljno. Zato sam se okrenuo pčelarstvu, jer sam imao i tu solidno predznanje. Moj otac je gajio pčele u trnkama – priča Miroslav.
Sjeća se i, kaže – nikada to neće zaboraviti. Tihomir Kovačić mu je poklonio prva tri roja. Uz to otkrivao mu je sve tajne u pčelarstvu. Kod njega je završio najvažniju i najveću svoju pčelarsku školu.
“Bilo je još nekoliko mentora, ali najviše mi je pomogao Tihomir – kazuje naš sagovornik.
Danas je pčelarstvo porodični biznis Budiša, kojeg su na svojim plećima iznijeli Miroslav i, kako kaže, njegove „obje ruke“ – supruga Spomenka. Zazimili su oko 150 društava. Sa ovim brojem košnica i godišnjom proizvodnjom meda i ostalih pčelinjih proizvoda, mjerenim tonama, u vrhu su liste najvećih pčelara u Brčkom
“Od pčelarstva prihodujemo polen, propolis i med, zatim razne mješavina od pčelinjih proizvoda. Proizvodimo rojeve i matice, a prikupljamo i matičnu mliječ.
Na svome imanju Budiše u sezoni prikupljanja matične mliječi prirede prelijepe trenutke svojim mušterijama. Svi oni mogu da uživaju na pčelinjaku, čak i da uzmu učešće u tadašnjim dnevnim aktivnostima na pčelinjaku.
“U bliskoj budućnosti planiramo izgradnju apikomore. Biće to prvi objekat ove vrste u Brčkom – otkriva nam Miroslav, te najavljuje i početak projekta prikupljanja pčelinjeg otrova.
Presretan je i prezadovoljan naš domaćin. Za današnju sreću i blagostanje zahvalan je Bogu, pčelama, struji i svojoj supruzi Spomenki.
“Godine 1995. nismo imali ništa, a danas imamo porodičnu kuću, pčelinjak od 150 zajednica na sopstvenom zemljištu. Kada je bilo najteže odhranih porodicu, iškolovah djecu. Kćerka Maja je završna godina na pravu, a sin Dejan je upisao Medicinski fakultet. – ne krije svoje zadovoljstvo Miroslav Budiša. Njegov kontakt telefon je 065 631 487.(BHPČELAR)
Discussion about this post