Miloš Nedić, jedan od najuspješnijih pčelara u Rogatici: Od Đurđevdana do Mitrovdana ne izlazimo iz pčelinjaka!

Odustao sam od tradicije da pčelinje sanduke gradim od daske debljine 2 centimetra, pa sam, kao bivši stolar, počeo ih graditi od daske 4 centimetra. Utvrdio sam da sanduci od dasaka tih veličina ljeti drže više vlage, a zimi su topliji. Pored toga, svake godine unosim „svježu krv“ u pčelinjak kupovinom novih rojeva i zamjenom matica. Samo prošle godine kupio sam 17 rojeva i zamijenio preko 20 matica

Miloš Nedić se počeo baviti pčelarstvom 2004. godine. Sve je počelo sasvim slučajno i neočekivano. Prijatelji Zora Pavlović iz Mesića i Milorad Despot iz Berkovića poklonili su mu jedno, a onda još dva društva. Oni su ga, kaže, zarazili pčelama. Danas bi mu život bio nezamisliv bez ovih krilatih i mednih ljepotica.

„Bilo je malo treme, lutanja, pa i grešaka, ali nisam odustajao. Te, 2004. godine sam deverao oko poklonjenih pčela i usavršavao tajne pčelarstva, a već slijedeće godine „rodilo se“ osam, slijedeće 16 i tako ja dođoh do zapažene brojke i društava i godina. Moram vam kazati da je ovo višestruko koristan hobi, koji mi je baš prirastao za srce – kaže Miloš Nedić (70), penzioner iz Rogatice, koji pčelari u rodom selu Brankovići na sjevero-zapadnim obroncima planine Sjemeč.

Uz Miloša je njegova desna ruka, supruga Koviljka. Vele da imaju više od 50, a manje od 100 društava. Svjesno izbjegavaju precizne odgovore, prvadajući to pčelarskom tradicijom i narodnim vjerovanjem da se ne broje društva.

Inovacije u pčelinjaku

Miloševo osnovno zanimanje bilo je stolar. Radio je u stolariji bivšeg ŠIP „Sjemeć“ i Tvornici namještaja i bio jedan od boljih majstora. Pred samu penziju omedio je prste i ostavivši stolarski strug otišao u pčelarstvo.

„Nisam pogriješio i sada neznam kako bih živio bez ove moje nove ljubavi. Od Đurđevdana do Mitrovdana supruga i ja smo stalno smo ovdje u Brankovićima. Družimo se sa prirodom, čistim vazduhom i pčelama kao izuzetno marljivim životinjama. Da bih bar donekle bio na nivou njihovih potreba morao sam se, pod stare dane, latiti knjiga i ići na predavanja stručnjaka iz oblasti pčelarstva – priča.

Dodaje, da je odlazeći po znanje na pčelarska predavanja i škole, te istražujući literaturu, i sam istraživao i u praksi provjeravao ono što je čuo na predavanjima.

„Neke stvari sam unosio kao novinu u moj pčelinjak. Odustao sam od tradicije da pčelinje sanduke gradim od daske debljine 2 centimetra, pa sam, kao bivši stolar, počeo ih graditi od daske 4 centimetra. Utvrdio sam da sanduci od dasaka tih veličina ljeti drže više vlage, a zimi su topliji. Pored toga, svake godine unosim „svježu krv“ u pčelinjak kupovinom novih rojeva i zamjenom matica. Samo prošle godine kupio sam 17 rojeva i zamijenio preko 20 matica.

Tako, dodaje on, trebalo bi rade svi pravi pčelari. U protivnom nema meda i koristi od pčelarstva!

„Ubiranje meda samo je jedna i posljednja faza pčelarenja. Ko misli da pčelari samo radi meda, neće daleko dogurati. Pčelama treba dati koliko se od njih i uzima. Ja tako radim i nemam bolesti pčela, ne hara mi variola, američka trulež i druge bolesti. Ali, zato u svakoj košnici ostavim najmanje po dvije trećine njenog godišnjeg učinka.

Biljni lijekovi

„Uz to, dajem im obavezni sirup u kome su dvije trećine šećera i jedna vode pomiješana sa žalfijom, pelinom i kantarionom kao prirodnim antibioticima. Pčelinja drušva štitim i od nasrtljivaca u vidu osa i stršljenova od kojih ih branim smjesom od piva i jabukovog sirćeta – kazuje iz iskustva ovaj uzorni pčelar.

Što se tiče meda, Miloš kao pčelar koji je registrovan kod resornog ministarstva RS – a i prima podsticaje, Sa plasmanom meda i ostalih pčelinjih proizvoda (propolis, polen, vosak) Miloš nema problema. Najveći dio završi u porodičnom krugu, a višak ode stalnim mušterijama kojih je, radi kvaliteta meda, sve više.

Kad ne rade oko pčela, Miloš i njegova Koviljka bez koje, kako reče, ne bi ništa mogao uraditi, bave se i ratarstvom. Uz krompir, koji je kao i kod ostalih Brankovljana i Boričana, osnova egzistencije, tu su i ostale povrtlarske kulture.(bhpčelar/S. Mitrović)