Midhat Hodžić, pčelar iz Sarajeva: Zbog prvih pčela umalo nisam propao u šestom razredu osnovne škole, a one su mi utekle!

Upoznao sam pčelara Halima, i sve više i više se počeo približavati njegovim pčelicama. Meni se sve to skupa nekako plaho svidjelo, što je Halim i primijetio. “E, kad je tako, evo ti od mene jedna košnica sa pčelom na poklon”, bile su tada njegove riječi koje i dan-danas pamtim…

Midhat Hodžić je pčelar koji danas živi u Sarajevu. Porijeklom je iz Foče i tamo je s porodicom živio do rata. Veli da su mu još uvijek svježa sjećanja na djetinjstvo i sretne dane provedene u skromnoj kući u rodnom kraju, sa najdražim ljudima, a kojih danas nažalost više nema.

Midhat se tako jako dobro sjeća i kada i kako se rodila njegova ljubav prema pčelama. Veli da je za sve “kriva” stoka koju je onomad, kao dječak, vodio na ispaše u okolicu Foče…

Dok su stanovali u Foči, Midhat Hodžić i njegova porodica su živjeli od poljoprivrede i stočarstva. Osim školske, osnovac Midhat je tad imao i još jednu zadaću – briga o stoki dok je na ispaši.

“Lijepo uzmem knjigu i svesku pod mišku, olovku u džep, i na livadu sa govedima. Jednoga dana, za oko mi “zape” roj pčela koji baš umače iz obližnjeg pčelinjaka jednoga Fočaka, danas rehmetli, Halima Čelika – prisjeća se Midhat.

Tada sam bio šesti razred osnovne škole. I, u to vrijeme mogu reći da sam više pratio Halimove rojeve, nego što sam čuvao babinu stoku – kroz smijeh priča Midhat i nastavlja:

“Upoznao sam i Halima, i tako se sve više i više počeo približavati njegovim pčelicama. Meni se sve to skupa nekako plaho svidjelo, što je rahmetli Halim i primijetio. “E, kad je tako, evo ti od mene jedna košnica sa pčelom na poklon”, bile su tad njegove riječi koje i dan-danas pamtim…

Tada je počela Midhatova pčelarska avantura. Midhat veli kako je taj njegov prvi pokušaj pčelarenja završio neslavno – kao neuki dječak, svaki dan je iz čiste znatiželje otvarao i zatvarao košnicu i zavirivao unutra.

“Pčelama je to dodijalo, pa su pobjegle od mene glavom bez obzira! – pripovijeda Midhat, opet kroz smijeh, te dodaje kako se dobro sjeća da je tada silnu vrisku i plač svojim krajem prolamao, dok nove pčele nije dobio.

“Rahmetli Halim mi je opet poklonio jedno društvo, ali ovaj put me je i malo bolje uputio. Od tada, tj. neke 1988. godine, bavim se pčelarstvom. Da nije bilo nesretnog rata, danas bih imao oko 23 godine dug pčelarski staž – priča Midhat.

No, bez obzira na rat, Midhat se može pohvaliti lijepim pčelarskim stažom i iskustvom. Nakon što je poslije rata doselio u Sarajevo, odmah je odlučio nastaviti tamo gdje ga je rat prekinuo. Od nekog pčelara iz Breze, 1997. godine kupuje dvije pčelinje zajednice.

“Bio sam jako sretan što nastavljam “vesti” svoju pčelarsku priču. Malo-pomalo, svoj pčelinjak, smješten u sarajevskom naselju Zabrđe sam proširivao. Sreća me je nekad služila, a nekad i ne. Uglavnom, danas imam nekih stotinjak društava. Mogu reći da sam po zanimanju pčelar, jer sam sav svoj život posvetio pčelama. Uostalom, baš to sam u šestom razredu i želio…

Učenje bez prestanka

Koliko je važno čitati o pčelarstvu, Midhat je shvatio još kao dječak, tj. kada je tek počeo pčelariti. Tokom ljeta je brao vrganje i lisičarke koje je kasnije prodavao. Od te zarade je kupovao knjige i časopise o pčelarstvu.

“I dan-danas mnogo čitam. Moj dom je prepun pčelarske literature koju bez prestanka obnavljam i proučavam. To je jednostavno neizostavan dio bavljenja pčelarstvom – kazuje Midhat Hodžić, pčelar iz Sarajeva.(bhpčelar/D.Zečić)