Karmelo Kresonja, pastor Evanđeoske crkve i mostarski pčelar: Pčelarstvo doprinosi mome pozivu svećenika

Uživam u pčelinjaku. To je mjesto gdje se odmaram, opuštam, često molim i dobivam inspiraciju za propovijedi. Pčelarstvo doprinosi pozivu svećenika – stajalo je na samome kraju pisma koje smo dobili od Karmela Kresonje.

Karmelo Kresonja je protestantski svećenik – pastor Evanđeoske crkve. Živi i radi u Mostaru i predsjednik je Evanđeoske crkve u Bosni i Hercegovini. Možda je široj javnosti manje poznato, ali u našoj zemlji postoji nekoliko ovih crkava – u Bihaću, Brezi, Čapljini, Jajcu, Kaknju, Sanskom Mostu, Tuzli, Zenici. U Sarajevu i Mostaru postoje po dvije!

Pastor Karmelo putuje diljem BiH, Balkana i šire, održava propovijedi ali i, kako kaže, ne propušta priliku da upozna pčelare i posjeti pčelarske sajmove. Baš je nedavno sa suprugom Ivon bio u SAD-u, te iskoristio priliku da posjeti Davea Hackenberga, tamošnjeg pčelara koji posjeduje čak 3000 košnica!

Dave se, zapravo, primarno bavi oprašivanjem biljaka, ali broj njegovih košnica je nešto posebno impresivno! Kažem, uvijek je dobro posjetiti ljude koji su daleko ispred nas u onome čime se i oni i mi bavimo, tj. u onome što nam je zajedničko. Na taj način, bili toga svjesni ili ne, otkrivamo jedan novi svijet i pokrećemo sami sebe da razmišljamo o nečemu boljem i naprednijem u odnosu na ono gdje se trenutno nalazimo – kaže pastor Karmelo.

Priča o pčelarskom iskustvu porodice Kresonja počinje od Karmelovog oca koji je još kao dječak bio veliki zaljubljenik u pčele. Hodao bi, priča pastor, šumom i tražio pčele, a u tinejdžerskim danima je imao misiju da ta “šetnja” urodi i plodom. U porodici Kresonja se i danas priča kako je taj dječak pokušavao srušiti stablo sa pčelama i prenijeti ga kući.

“Znam da se moji baba i djed nisu baš oduševili tom idejom, jer su se jako bojali uboda pčela. On je, istina, kasnije kupio nekoliko pletara sa pčelama, ali su ga roditelji prisilili da ih vrati nazad. Tako da možemo reći da je rano pčelarstvo moga oca trajalo kratko – prepričava Karmelo pčelarske početke svoga oca.

Tek nekad tokom sedamdestih godina prošloga stoljeća, Karmelov otac je ozbiljno ušao u pčelarstvo, te kupio društva koja je smjestio u blizini porodične vikendice, 30-ak kilometara od Zagreba. Tada počinju i Karmelova prva iskustva, učenje uz oca i kupovanje prvih knjiga o pčelarstvu.

“Istini na volju, moj otac je tada bivao sve više zauzet poslom ekonomiste u firmi u kojoj je radio, tako da sam ja, kao njegov “namjesnik”, išao na predavanja o pčelarstvu na zagrebačkom Veterinarskom fakultetu. Vrijedno sam zapisivao sve važne informacije, prenosio ih ocu, ali i sâm sam vremenom širio svoje znanje, slušajući iskusne pčelare i znanstvenike sa područja pčelarstva – kaže pastor.

Vremenom se pčelinjak Kresonja mijenjao, povećavao, ali i smanjivao. Nakon smrti Karmelovog oca, skoro da više nije bilo niti jedne pčelinje zajednice na njihovom imanju.

“Ja sam ih u nekoliko kratkih posjeta pokušao održati na životu, ali bezuspješno. Nakon toga, 1994. godine, sa suprugom sam odselio iz Zagreba u Mostar. Preseljenje je bilo u vezi sa mojom, službom svećenika. Sve do danas, živimo i uživamo u Mostaru. Istina, podstanari smo, ali to ne umanjuje našu sreću i zadovoljstvo. Međutim, kako da zapčelarim ovdje, pitao sam se… – priča pastor.

Porodični pčelinjak u blizini Zagreba, bio je gotovo u potpunosti zapušten. Upravo je to Karmelu dalo ideju, te je prilikom svakog narednog odlaska u Zagreb, povezao nekoliko košnica do Mostara. Jednostavno ih nije mogao prepustiti na milost i nemilost prirode.

Uskoro sam nabavio jedno društvo, pa još pet, pa 15, 36… Često se volim našaliti s pčelarima kad me pitaju koliko imam košnica. Kada čuju broj i da sam počeo pčelariti tek 2010. godine, uvijek vidim onaj začuđen pogled u kojem čitam da baš nisam napravio mudru odluku. Ne govorim im o svome prijašnjem iskustvu u pčelarstvu, barem ne odmah…

Pastor je još dadao da danas pčelari sa LR košnicama, jer očeve AŽ-ovke još uvijek nije obnovio. Namjera mu je da napravi jedan mali stacionirani pčelinjak sa AŽ košnicama, kao uspomenu na oca. (arhiv BH pčelara/A.S)