Iz naše arhive: STRAST LJUBINJSKOG PČELARA RADE LUGONJE – LOVAC NA DIVLJE ROJEVE

Još od djetinjstva Rade Lugonja traga za pčelinjim društvima po dupljama starog drveća. Do sada ih je po ljubinjskom krasu otkrio više od stotinu i preselio u svoje pčelinjake. A odnedavno ima i jedan roj u kamenu!

Hercegovci imaju kojekakve lovačke strasti, međutim za lovca na pčelinje rojeve nismo znali do neki dan. Dok nas Ljubinjac Rade Lugonja, jedan od najjačih pčelara u ovom istočnohercegovačkom kraju, nije odveo do stijene u Ravnicama, kraj puta Ljubinje – Stolac i pokazao gdje mu se jedan skrio.

Roj u raspuklom hrastu

Vozeći se automobilom iz Stoca – priča – najednom primijetih roj nad samim putem, u niskom letu. Znači, neće daleko, matica će u blizini potražiti utočište. Dam žmigavac – desno, skrenem na prvo proširenje, parkiram – i potrčim za njim. Sustignem ga, a nemam rojnice, pa gotovo pješačkim korakom pratim još stotinjak metara preko kamenjara, dok se opazih da se prethodnica zavlači u pukotinu stijene iz koje izbija stablo rujevine. Sačekavši da se sve “usele”, srećan se vratih kući i rekoh ukućanima da imamo još jedno pčelinje društvo, ali ne u košnici, nego u kamenoj pukotini.

Čitalac će i poslije ovih riječi teško shvatiti Lugonjinu sreću, no ukućani su je shvatili odmah. Zašto? Zato što znaju da se on još od dječačkih dana strasno bavi lovom na odbjegle pčelinje rojeve! Ne čini to Rade zbog koristi i zarade; ta rojeve i sam može proizvesti u nekom od svoja dva povelika pčelinjaka u zavičajnoj Gornjoj Ivici ili na Žegulji – gdje sve intenzivnije pčelari. Može ih i kupiti od drugih… Pa opet, ništa od tog mu ne može podići adrenalin, uskovitlati zapretenu strast u krvi – kao zujanje roja u divljini.

“I kad s puškom idem kroz lovište, ni izbliza me ne uzbudi trka divljači koliko se obradujem kad negdje u dubodolinama otkrijem pčele u raspuklom hrastu. Do sada sam našao više od stotinu takvih društava – od Gornje Ivice, preko Pleća, Bukovog dola, Broćnika do rejona Žegulje…

Kamena košnica

Prije dvije godine, baš u rejonu Žegulje za jedan dan je našao tri takva društva u tri hrasta!!! Prvo ih je zatvorio, motornom pilom išegao taj dio stabla, pa donio u pčelinjak i preselio, zajedno sa leglom i prahom, u košnice!

“Sva ta društva iz divljine godinama su bila pristojna u mojim pčelinjacima, iz kojih sam prosječno vadio tonu meda po sezoni – objašnjava Rade Lugonja, jedini član Ljubinjskog udruženja pčelara sa takvim hobijem i takvom strašću, dodajući da se ovakvim lovom nisu bavili ni njegov djed Petar, ni otac Milovan, koji su ga podučavali pčelarskom umijeću.

Što se tiče roja u “kamenoj košnici” na Ravnicama, još, kaže, razmišlja da li će ga (uz pomoć rojnice) preseliti u pčelinjak ili zaštiti baš u njoj – da on bude neki njegov kuriozitet.

“Od njega mi ne treba nikakva korist! Našao sam ga, i htio bih samo da bude moj! Ne znam kako ćete to razumjeti, ali da se od djetinjstva bavite ovim lovom, kao ja, sigurno biste me ispravno razumjeli – uz osmijeh zaključuje Rade Lugonja. (BHPCELAR/ Žarko Janjić/ARHIVA)