Emir Čolić, rogatički pčelar: 3 KLJUČNA FAKTORA ZA USPJEŠNO PČELARSTVO: MLADA MATICA, DOBAR VOSAK I SITA PČELA!

Ugrožavamo našu maticu uvozom svega i svačega, a ne postoji boolja matica od naše kranjske. Međutim, mi nemamo autohtonog proizvođača takvih matica. Nešto je po tom pitanju pokrenuo Samir Omerović iz sarajeva. Ja mu od svega srca želim da uspije, ne samo radi njega ili mene, nego zbog svih pčelara u BiH – kaže naš sagovornik.

Nikada u svojih prvih 30 godina života Emir Čolić, rogatičke gore list, nije sebe zamišljao u pčelarskom odijelu. Bavio se trgovinom, čak je imao i svoju radnju. Ali, sudbina se pobrinula da mu život promijeni iz temelja…Prijateljstvo sa sarajevskim pčelarom Ešrefom Hamalukom je bilo presudno.
– Odem ponekad kod njega na pčelinjak, onako reda radi da mu pravim društvo. Ali, ja Vam se zaljubim u pčele. Kada je to vidio Ešref, pokloni mi tri roja. Počne me uvoditi u tajne ovog posla. Nazad nisam mogao …- kazuje na početku razgovora Emir.

Zbog pčela zatvorio granap
Kako je u rodnom selu Kovanj, pored Rogatice, imao imanje, a kućni prag zvao na povratak, odluči da ta tri roja odveze u Kovanj. Tako e Emir, kao jedan od prvih povratnika u Rogaticu, doselio i pčele.
– Nije bilo povratka nazad. Krenulo me… Napustim trgovinu, zatvorim radnju, te krenem sa pčelarskim biznisom. Vrlo brzo sam se popeo na pčelinjak sa 70 društava, pa na 100. Danas imam oko 130 zajednica, doduše na nekoliko lokacija – kazuje naš sagovornik.
Kaže, da ne pamti lošiju pčelarsku sezonu od ovogodišnje; sve paše su izdale, a vozio je pčele na šest lokacija.

– U Hercegovini nisam izvadio kile medana kadulji i drači, loše je bilo i na bagremu, nešto malo je dao kesten u Buturović Polju, a podbacile su i livada, i planina. Ostala je jedina nada – vrijesak. Valjda nas on neće izdati – kazuje Emir.
Ispričao nam je jedino zadovoljan prinosima na manjem pčelinjaku u Kozluku. Tamo je iz 33 društva izvrcao 350 kg meda.
– To je solidno, dok recimo u Goraždu iz 90 društava izvrcao sam 200 kg! Nije medilo ni u Kovanju . Bolje sam prošao na pčelinjaku u Goraždu.

 Njegovati autohtonu našu maticu
Emir je prije nekoliko na svom gazdinstvu u Kovanju sagradio objekat za vrcanje meda po evropskim standardima. Iz košnica vadi med, polen, propolis, matilčnu mliječ, a za svoje potrebe proizvodi matice. Nastoji da sačuva maksimalno našu domaću autohtonu „krajsku“
– Ugrožavamo našu maticu uvozom svega i svačega, a ne postoji boolja matica od naše kranjske. Međutim, mi nemamo autohtonog proizvođača takvih matica. Nešto je po tom pitanju pokrenuo Samir Omerović iz sarajeva. Ja mu od svega srca želim da uspije, ne samo radi njega ili mene, nego zbog svih pčelara u BiH – kaže naš sagovornik.

Ogorčen je na pokušaje da se na naše područje uvedu „njemice – matice“ sa crvenim zadkom. One su agresivne, ali nisu medarice.

– Možete misliti šta će se desiti kada se ukrste da „švabica“ i naša „kranjka“. Dobit ćemo još agresivniji produkt. Ja od toga bježim i mislim da imam sto posto našu autohtonu maticu u svakoj košnici. Radim ih isključivo za sebe, nikako za tržište.
Kaže da su tri ključne stvari za svakog uspješnog pčelara: mlada matica, dobar vosak i sita pčela. Naravno, mora se pčeli zdravlje, tretirati je protiv varoe, a čuvati od ATL-a.
Na pitanje da li se može danas živjeti od pčelarstva, Emir nam otkriva:

– Ja još uvijek živim samo od pčelarstva. Doduše, ako bi se oslonio samo na med, ne bi bilo isplativo. Mora se proširivati asortiman. Uvijek gledam da pokrijem troškove rentanja polenom, propolisom i matilnom liječi, a od meda da živim svih 12 mjeseci.
Na kraju smo našeg domaćina pitali o povratničkom životu. Zbog poganih politika u BiH, povratnici su često meta obračuna među političarima, što se ponekad zna manifestovati na terenu.

– Dušu bih ogriješio kada bih rekao da kao povratnik imam bilo kakvih problema. Izvanredni komšijski odnosi, susretljive lokalne vlasti, dobra atmosfera u rogatičkom Udruženju pčelara. Mi se ovdje ne dijelimo na Srbe, Bošnjake ili neke druge, nego na ljude i neljude, radnike i neradnike. Ali, eto kad me pitate, reći ću vam i ovo: meni su prve komšije Srbi. Mi smo kao braća. Ni brat mi neće uraditi neke stvari koje mi čini komšiluk – kazao nam je na kraju Emir Čolić.