Ikići godišnje proizvedu oko pet tona meda. U ponudi imaju bagrem, vrijesak i livadu. Od prije osam godina pčele sele u Posavinu, Livno i Glamoč
Neko počne pčelariti iz ljubavi, neko zbog materijalne koristi, neko iz dosade, a pčelar Dragutin Ikić iz sela Ploče kod Gornjeg Vakufa-Uskoplja, zapčelario je iz nevolje.
Naime, Dragutinu su ljekari osamdesetih godina dijagnosticirali tumor na debelom crijevu. Za jačanje organizma preporučili su mu med u saću, aloa veru, crno vino…
U početku je Dragutin, kojeg od milja zovu Drago, kupovao med, ali to nije dugo potrajalo – nabavio je nekoliko košnica i lično vrcao svoj lijek.
– Osamdesete godine su bile godine kada su se trnke povlačile iz upotrebe. Tako sam ja odmah krenuo sa LR-om i sa njima radimo do danas. Prve košnice sam nabavio negdje u Vakufu, a kada sam vido da umijem, košnice sam naručio iz “Pčelarske centrale Zagreb”. Stigle su Ćirom do Donjeg Vakufa – prisjeća se Dragutin.
Njega je danas u velikoj mjeri zamijenio sin Ivica. No, tatina se još uvijek pika. Drago i Ivica danas posjeduju preko 200 košnica i jedni su od najvećih pčelara Skopaljske doline. Okolone livade sela Ploče obiluju bogatom livadom, pogodno su za proljetni razvoj pčela pa Ikići smatraju bi im bio grijeh to ne iskoristiti.
– Tata je pčele nabavio jer mu je med trebao zbog lijeka, iako on i danas zna reći da mu je najviše pomogla medicina. Osim toga, on čvrsto vjeruje da med nije lijek nego preventiva – nadopunjava Ivica svog oca.
Ikići godišnje proizvedu oko pet tona meda. U ponudi imaju bagrem, vrijesak i livadu. Zadnjih gdoja pčele sele u Posavinu, Livno i Glamoč.
– Pčelarstvo je jedan lijep hobi kojeg smo mi pretvorili u biznis. Jer, došli smo u fazu da od pčelarstva možemo ostvariti solidnu ekonomsku korist. A to je primarni cilj svakog od nas – kaže Ivica. Svoje pčelinjake planiraju još proširivati a poznati su po urednim pčelinjacima na kojima sve mora biti pod konac. (Arhiv BH pčelara)
Discussion about this post