Dragan Kovačević, prvi Bosanac koji košnice pravi po ISO standardu: Vojni režim, svjetska kvaliteta

Dragan Kovačević, prvi Bosanac koji košnice pravi po ISO standardu: Vojni režim, svjetska kvalitetaKvalitet košnica izuzetno je važan za seleće pčelare, koji sebi ne mogu priuštiti ni najmanju pukotinu ili otvor na košnici

Firma Apis iz Novog Grada/Bosanski Novi, prva je fabrika za proizvodnju košnica i dijelova za košnice na prostorima bivše Jugoslavije kojoj je prije nekoliko godina dodijeljen ISO standard. Barem su to informacije do kojih je uspio doći njezin vlasnik Dragan Kovačević, penzionisani oficir Jugoslovenske narodne armije.

“Oko 93 posto naših košnica izvozimo u Sloveniju, Njemačku, Irsku, Norvešku, a upravo pregovaramo sa nekim kupcima iz Francuske. Obrt smo registrovali i u Hrvatskoj, tako da imamo dosta naših klijenata i tamo – kaže nam Kovačević.

“Najponosniji smo na činjenicu da svih ovih godina nismo imali niti jednu reklamaciju, iako svaki naš kupac u prvoj godini može vratiti košnicu ili neki drugio dio za košnicu ako primijeti i najmanji nedostatak.Za dobre prinose u pčelarstvu, jasno je, najveću ulogu igraju vremenske prilike i spretnost pčelara.

U dobroj godini, kažu iskusni pčelari, donijet će i pčele smještene u kartonsku kutiju, u lošoj neće ni ona u najboljoj košnici. Ipak, svakako da kvalitet košnica olakšava pčelarima. Čvrste košnice, bez pukotina, olakšavaju posebno pčelarima koji sele svoje košnice.

Svoju šansu upravo je tu vidio i Dragan Kovačević. Firma Apis krenula je kao mala obrtnička radnja 2003. godine, više za potrebe vlastitog pčelinjaka, i tek pokoji prodati proizvod. No, osjećaj za odgovornost, preciznost i kvalitetu koju je Kovačević donio iz nekadašnje vojne velesile, odrazila se i na kvalitet košnica proizvedenih u njegovoj firmi. To se ubrzo pročulo među pčelarima, pa su počele stizati i prve ozbiljnije narudžbe.

ISO 9001:2008 sertifikat za sistem upravljanja u proizvodnji i prodaji košnica i dijelova košnica za pčele, dodijeljen im je prošle godine. Od male radionice, u kojoj se radilo sa nekoliko prmitivnih mašina, Apis je izrastao u pravu firmu opremljenu savremenom tehnologijom, sa desetak radnika tokom cijele godine, i desetak pomoćnih radnika za vrijeme sezone.

„ISO standard u našem slučaju znači da moramo pratiti proizvodnju svakog dijela košnice, čak od nabavke materijala do finalnog proizvoda – kaže Kovačević koji tvrdi da svaka njegova košnica, uz adekvatnu zaštitu, može trajati najmanje pet godina a da se na njoj ne primijeti ikakva promjena.

„Košnica se smatra baštanskom stolarijom. Izložena je različitim vremenskim prilikama tokom cijele godine, i zbog toga njezino drvo mora biti posebno pripremljeno. Svi naši proizvodi izrađeni su od kvalitetnog drveta jele i smreka, a okviri od lipe. Daska je termički obrađena u vlastitoj sušari, tako da je skoro nemoguće da se košnica na bilo kojim vremenskim uslovima deformiše – objašnjava Kovačević.

Bez obzira na ISO standard, LR-ova košnica u Apisu košta 85 KM. Kovačević kaže da su cijene pčelinjih proizvoda u posljednjih nekoliko godina rasle, ali su cijene košnica ostale iste.„ Prije deset ili petnaest godina morali ste prodati dvije tegle meda da biste kupili jedan nastavak. Danas je dovoljno prodati jednu teglu i mužete kupiti nastavak. Cijena meda je udvostručena, a cijena pčelarske opreme je ostala ista – kaže Kovačević.

Za sve svoje proizvode Apis ima obezbijeđenu dostavu do kupca, kako u zemlji tako i u inostranstvu. Veće narudžbe isporučuju sami, a za manje pošiljke koriste usluge brze pošte, tako da roba stiže na adresu kupca u roku od 24 sata.

Kovačević je za BH pčelar otkrio kako održava svojih dvjestotinjak košnica.

„Svaku košnicu zaštitim lanenim uljem a onda premazujem uljanim bojama. Sa bočnih strana košnice koristim samo sadolin, prednju stranu ofarbam bijelom a zadnju žutom bojom. Bijela i žuta boja u ovom slučaju nisu samo estetski faktor. Ona mi govori u kojoj fazi razvoja je društvo.

Naprimjer, u proljeće je lice kod svih košnica bijelo. Kada nastavak zarotiram za 180 stepeni, lice je žuto. I onda nema potrebe da bilježim na papir, jednostavno pratim koje je boje lice i znam da li sam nastavak zarotirao ili nisam. Isto je i kada rotiram u proljeće plodišta i medišta – kaže Kovačević.

Otkriva i kako prazne nastavke skladišti tokom zime. „Drvo je živo, ono diše. Najbolje je, ko ima mogućnost, da prazne košnice stavi napolje, negdje ispod nadstrešnice, gdje nije vlaga. Ne treba ih umotavati u najlon, jer se tako drvo potpari. Dovoljno je samo imati kvalitetan krov, da voda ne ulazi u unutrašnjost košnice. Mnogi pčelari košnice skladište u podrum, ali ako je u tom podrumu vlaga, onda nema efekta – kaže Kovačević.

Vlasnici 200 košnica

Glavnu riječ u Apisu vodi svakako Dragomir. Ipak, kazat će, sve bi išlo mnogo teže da nije supruge Dragice. Tu su i sinovi Ljubomir i Mario, te njihove supruge.

Osim u BiH, Kovačevići obrt imaju registrovan i u Dvoru, u Hrvatskoj. Osim proizvodnje košnica, Kovačevići imaju oko 200 pčelinjih zajednica, u kojima proizvode med, polen, propolis, matičnu mliječ te ljekovite pripravke na bazi pčelinjih proizvoda. Vlasnici su i punionice za meda, sušare za polen, hladnjača za čuvanje meda i matične mliječ. (bhpčelar/arhiva)