Darko Babić, Istočna Ilidža: SVAKI PČELAR GODIŠNJE MORA PROĆI KILOMETRAŽU KOLIKO I JEDAN USPJEŠAN TAKSISTA

Kada je pčelarska sezona u jeku, ustajem u četiri sata ujutro, a liježem tek oko pola noći. Jer, tačno je da za uspjeh u pčelarstvu treba znanje, ali, Boga mi, treba i dosta fizičke snage. Jedno bez drugog ne idu

U pčelarstvu Istočne Ilidže Darko igra dvije važne funkcije. Službeno, aktivni je član Udruženja pčelara „Roj“, u kojem je obnašao i obnaša i najveće funkcije. Privatno, vlasnik je pčelinjaka od 70 društava, pa u ovom kraju predstavlja ozbiljnog proizvođača pčelinjih proizvoda i oprašivača poljoprivrednih kultura.

I u službenom i u privatnom pozivu Darko uživa. Kao pčelarski aktivista u Udruženju uvijek nastoji da dadne svoj maksimalan doprinos. Vjeruje da će doći bolji dani i za pčelarstvo u Istočnoj Ilidži, jer pčelarstvo ovog kraja ima perspektivu.

„Za sada pokušavamo što više ljudi potaknuiti da se bave pčelarskom proizvodnjom. Uporedo, namećemo im Europske standarde. Nove pčelare odmah navikavamo da rade kako treba – kazao je za „Bh pčelar“ Darko.

Prve košnice ovaj zaljubljenik u pčele nabavio je 2004. godine. Prvu je dobio na poklon od prijatelja Mire Curovića, a drugu od Dragana Janjića. Obojica iskusni pčelari.

Nekoliko godina kasnije, Darko se počeo družiti sa Draganom Dragičevićem, velikim pčelarom ovih krajeva, i s njim ostao do danas. Od njega je, kaže, naučio sve ono što jedan pčelar treba da zna kako bi uspješno pčelario.

„Morate imati prijatelje na koje se možete osloniti u poslu. Dragan i ja smo navikli jedan na drugoga. Teško bi sada mogli pčelariti samostalno – kaže Darko.

Zapravo, prisjeća se da se u pčele zaljubio dvije godine ranije, kada je kod njega jedan zidar, dok mu je pravio stepenice, pričao o pčelama. Bio je pčelar. Darko mu je čak te godine pomogao preseliti košnice na pašu. Ipak, priznaje, trebale su mu dvije godine da ubijedi ženu da i on kupi rojeve. Na kraju je popustila. I nije se pokajala.

Tokom minulih godina Darko je izrastao u dobrog pčelara. Perspektivnog. Pčele seli po cijeloj Bosni i Hercegovini. Najčešće ih ostavlja na zimovanju u Čapljini. Za prvim bagremom kreće put Posavine, Semberije, poslije na obronke Zelanogore po livadu…

„Pčelartvo je lijepo i plemenito zanimanje. Međutim, ono traži kompletnog pčelara – onog koji ima i znanje, ali i koji hoće da radi.

Evo, navest ću primjer. Tokom zime, dok su pčele u Čapljini, već smo prešli oko 2000 kilometara odlazeći do njih. Kada krene bagrem, pa bagremac, pa livada, broj pređenih kilometara će se popeti i do 10 000, i više.

Darko kaže da se od pčela može lijepo živjeti, samo ako se radi pošteno i ako je pčelar vrijedan. Također, potrebno je iz pčelinjaka izvlačiti maksimalno – od meda od rojeva.

„Pčelinje zajednice koje se ne stignu razviti do bagrema ne vozim na pašu. Njih „razvalim“ u rojeve. To su rojevi visoke kvalitete i prodajem ih – kazao nam je Darko Babić. (bhpčelar/arhiva)