Bilješka o pčelarima Uloga: Bože dragi, daj mi da poživim, da s‘ Neretvi i pčelama divim! 

U pitomu dolinu, koju rijeka Neretva razdvaja na dvoje, okružen Zelengorom, Lelijom, Treskavicom, Crvnjem i visoravni Morine, ušuškao se Ulog. Mještani znaju reći – ulego se Ulog!Udaljen devetnaest kilometara od Kalinovika, čijoj opštini pripada, nalazi se na starom austougarskom putu, što vodi za Nevesinje i regionalno pripada Staroj Hercegovini. Nekada opštinsko mjesto, u zadnjih četrdesetak godina doživjelo je velike migracije u bosanske gradove i sada u Ulogu živi tridesetak domaćinstava. Planine bogate divljači, rijeka Neretva, izobilje biljnih vrsta, uslovili su da je svaki rođeni Uložanin, živio stalno u Ulogu ili ne, ili je lovac, ili ribolovac, ili pčelar. Nema četvrtog. A ne mali broj ih je i jedno, i drugo, i treće.

Duga tradicija pčelarenja

Čitava uloška dolina je pitoma. Predstavlja pravu botaničku baštu punu najraznovrsnijeg medonosnog bilja i apsolutno je, od pamtivijeka do danas, pošteđena bilo kog izvora zagađenja. Neretva se čitavim tokom, od izvora pa desetak kilometara niže Uloga – pije! Time je sve rečeno. Vegetacija ovdje kreće dva mjeseca prije nego u Kalinoviku jer uz Neretvu, s juga, od mora, dopire toplina i traje dugo zbog svježine koju čuvaju okolne planine.

Zato ovdje pčelarstvo, s razlogom, ima dugu tradiciju, koja se i danas nastavlja i njeguje. Najpoznatiji pčelari u ulogu, čiji pčelinjaci premašuju pedeset košnica, danas su: Pero Govedarica, Dragomir Lučić, Borislav Jamina, Dragan Dragićević, Anđelko Sikimić… Priličan broj je onih sa desetak pčelinjih društava, a sve je više i onih koji otpočinju sa pčelarenjem i prepočinju pčelarsku mustru.

Neki ovdašnji pčelari su članovi Udruženja pčelara „Kalinovačka pčela“, a neki su se učlanili u „Roj“ iz Istočne Ilidže. Anđelko Sikimić, 65-godišnjak, nastavlja dugogodišnju tradiciju svojih predaka.

“Moj djed je pčelario „dubinama“ – pčele su bile u odrezanim dijelovima šupljeg stabla hrasta, a otac „trnkama“ – korpama opletenim prućem i oblijepljenim balegom. U svoje vrijeme oba su bili uspješni i ugledni pčelari, iako im je sva „stručna literatura“  bila stečeno iskustvo. Ja evo nastavljam njihovim stopama, imam šezdeset košnica LR, sav neophodan pribor i sve uslove. Koristim pčelarska iskustva kolega i svu pčelarsku literaturu do koje stignem doći, kako bih se edukovao i u svom pčelinjaku primjenjivao najefikasniju tehnologiju pčelarenja, naročito onu koja se tiče zaštite pčela od opake varoe i svih ostalih pčelinjih bolesti, koje nisu mimoišle ni Ulog.

Odjek pjesme

Od polovine marta, nekad i prije, dok se još bijele planinski vrhovi, počinje „akivna“ pčelarska sezona u Ulogu. Ovo mjesto tada udvostruči broj stanovnika, živne, i naprosto počinje da živi sa svojim pčelarima. Anđelko, kao i mnogi drugi pčelari, postaje stalni žitelj Uloga, sve do kasne jeseni. Živi na svom ranču, gdje su živjeli i njegovi preci, sa pčelama koje je smjestio u voćnjak kraj vikendice.

Voli i ribolov, ali su pčele njegova preokupacija i prva ljubav. On smatra da bez neizmjerne ljubavi prema pčelama nema pčelarenja. Zalud uslovi, pogodnosti, korist  i mogućnosti. Samo povremeno, kada je kišno vrijeme, skokne do Neretve da se napije njene čiste vode, utoli žeđ i oproba ribolovačku sreću.

Zbir svih pogodnosti koje nudi uloško podneblje, prvenstveno bogate, čiste i duge paše, koje dugo traju zbog stepenastog cvjetanja bilja uslovljenog različitim nadmorskim visinama, ovdašnji pčelari nemaju potreebe za seobama. Proizvode najkvalitetniji med koji ne može biti čistiji i uglavnom ga prodaju na tršištu Istočnog Sarajeva. Proizvedenom količinom ne uspijevaju zadovoljiti ni trećinu potražnje. Kada se uzme u obzir i materijalna strana, koja se u ova krizna vremena ne može zanemariti, pčelarstvo i pčelari Uloga imaju realnu perspektivu.

Kada se, u ljetno predvečerje, okupe pčelari pred Anđelkovom vikendicom da prozbore koju i razmijene iskustva, ne rijetko odjekne i pjesma: Bože dragi, daj mi da poživim, da s‘ Neretvi i pčelama divim! (BHPČELAR/Predrag Daničić)