Armin Svraka, Rudo: PČELE ZNAJU KAKO IZVESTI DRŽAVNI UDAR I SMIJENITI LOŠU MATICU

Smjena matice se može vidjeti, ja to odredim po količini snesenih jaja. Starija matica snese malu količinu jaja…

Armin Svraka rođen je u Livnu, a s porodicom se davno doselio u Sarajevo. Danas s ocem ponosno uzgaja pčele u Strgačini, idiličnom seocetu pokraj Rudog. Kaže, da voli sve što vole mladi, ali pored mladalačkih izazova u nujegovom životu posebno mjesto pripada pčelarstvu. Zajedno s ocem, koji je rodom iz Strgačine, 2000. godine počeo je upoznavati pčele. Danas su ponosni vlasnici 60 pčelinjih društava.

– Ja pomažem ocu, otac pomaže meni. Zajedno smo na usluzi našim pčelama. Pčelarstvom se bavimo već 14 godina, ozbiljniji pčelar sam postao u zadnje tri godine – govori Armin, koji je pored pčelarstva uspješan student kriminalistike.

 Kompjuterske igrice

Zanimljiva je Arminova priča kako se zainteresirao za svijet pčela. Kaže da su kompjuterske igrice bile presudne da shvati kako kako se ponašaju i djeluju ova plemenita bića.

– Preko strategijskih igrica, nadmudrivanja virtualnih protivnika i saradnje sa saveznicima u igricama, shvatio sam kako funkcioniraju pčelinja društva. Uvidio sam da su pčele organizirane na sličan način kao strategijska igrica: imaš hiljade svojih vojnika, upravljaš njima, pokušavaš pronaći način koji će ih učiniti boljim i učinkovitijim. Naučio sam kako im udovoljiti, i navesti ih da daju više nego u normalnim uslovima.

Zavolio sam pčele, iako ih neki ljudi ne vole. Pokušavam razbiti taj stereoptip, objašnjavajući im da su pčele sklone ubodima jedino onda kada se osjećaju ugoržene, kada se od nečega ili nekoga brane. One su zaista plemeniti organizmi, ne napadaju iz hira, već samo onda kada su napadnute one ili njihova košnica.

Ja ih ne svrstavam u red insekata, tako to čine pravi pčelari. Mi ih dijelimo na: insekte i pčele. Najviše od svega, fascinirala me matica i hiljade malih pčela okupljenih, i postavljenih u službu matice. Svidio mi se i njihov način smjene vlasti, ako je matica loša, oni zamijene maticu, izvrše smjenu vlasti, odnosno izvedu državni udar.

Gazdarice u svome domu

Smjena matice se može vidjeti, ja to odredim po količini snesenih jaja. Starija matica snese malu količinu jaja. Kada se primijeti naglo povećanje pčela u košnici, a prije toga par matičnjaka, to su znakovi koji aludiraju na to da će doći do smjene matice.
Razlika između tihe smjene i rojenja je u broju matičnjaka.

Kada se pojavi rojevi nagon, postoji na desetine matičnjaka na jednom okviru, a kod tihe smjene u košnici su dva do tri matičnjaka. To su najbolje matice koje možemo imati, matice iz tihe smjene. Kada ih pčelar tjera, da prave nove matice, onda se dobiju matice lošijeg kvaliteta. Naravno, da je bolja pčela koja je od prvog dana matica, a ne ona kojoj je čovjek namjenio ulogu matice u roju  – prenosi svoja zapažanja mladi pčelar.
Sa svoje 23 godine Armin se smatra mladim pčelarski ekspertom jer je, kaže, pola životnog vijeka proveo u pčelinjaku. Od pčela je naučio mnogo, ali i od svog oca Kemala, koji mu je ulio ljubav prema pčelarstvu. Budući kriminalist, budnim okom posmatra pčele, došao je do originalnih spoznanja, zapažanja i velikog iskustva o kojem rado govori. Opaža i kritikuje neke navike pčelara:

– Ljudi se mnogo petljaju u način života pčela. Današnje košnice su mnogo sintetizirane, opremljene kao da mi živimo u njima, i da smo ih za sebe napravili. Pčelama treba omogućiti da žive u košnicama koje podsjećaju na njihovo prirodno stanište, treba da se osjećaju kao da žive u drvetu. Neka same sebi uređuju dom.

Kralj medova

Pored uočenih propusta pri gradnji košnica, mladi Armin je opazio nedostatke u prehrani pčela, iako mlad, pčelarima se obraća savjetom:

– Najveći je problem škrtost, pčelar da bi nešto dobio mora nešto dati. Prave se greške pri prehrani pčela, oduzimanje meda koje su pčele same proizvele ne može zamjeniti šećer. Pogače i sirupi bi morali sadržavati manje šećera. Moramo biti svjesni da je drugačije, ako je pčela odrasla i othranjena medom, a potpuno drugačije i lošije je, da pčela odrasta na šećeru. Otpornost joj je bolja ako se medom hrani.

Armin Svraka je stacionarni pčelar, proizvodi tri vrste meda: livadski, šumski, a na medljiku je najviše ponosan. Ova vrsta meda nije česta, njegova proizvodnja je moguća u šumskim krajevima, to je jedina vrsta meda koja se ubire na jesen, kada omedi šuma. Iz šumskih sokova, u kojima žive biljne uši od kojih pčele  preuzimaju sokove, nastaje šumska medljika. Armin kaže da ovaj med nosi laskavu titulu „kralja medova“.

Iako mlad, Armin je već nosioc zlatne medalje za livadski med, nju je dobio lani, na ilidžanskom sajmu pčelarstva.

– Oko mojih pčelinjaka nema: industrije, zagađenja i pesticida, sve je prirodno. To je kraj u kojem živi malo ljudi u određenom periodu godine. Moje pčele imaju blaženi mir. Za kvalitet meda i nagrade su zaslužne moje vrijedne pčele, rad, predanost, a najviše priroda, jer bez nje ne bi bilo ni pčelara, ni meda – kazuje Armin.

Pčele same sebi prave rashladni sistem

Nastojimo napraviti što bolji ventilacijski sistem, da što više zraka struji kroz košnicu. Ako bolje posmatramo, pčele same sebi prave rashladni sistem. Uzmite upaljen upaljač, postavite na jednu stranu košnice, plamen će biti uvučen u košnicu. Isto ponovite s druge strane, zrak iz košnice će plamen bacati dalje od nje.

Dakle, u neuređenim košnicama postoji ventilacijski sistem. Pčele su sposobne same napraviti ventilaciju kroz jako mali otvor, njima nisu potrebne donje rešetke, mreže itd. nego je najbolje njima prepustiti uređenje svog doma, a košnica neka podsjeća na duplju drveta. Njima treba prepustiti što prirodnije okruženje, a ne slijediti modernom pčelarstvu i modificirati košnice umjetnim materijalima. (BH PČELAR ARHIVA – A.D.)