Amar Penava: Pogledajte koliko su imali pčelinjih društava u Zapadnoj Hercegovini

Za PD koja su stradala u 99% slučajeva razlog  je ljudski faktor, jer su pčelari zanemarili varoou prošle godine i držali se uobičajenog sistema tretiranja na koji su navikli

Četvorogodišnji studij na Agromediteranskom fakultetu u Mostaru, student Amar Penava je završio diplomskim radom na temu “Tehnologija stacionarnog pčelarenja na području općine Čapljina” (Mentor: prof. dr Nezir Tanović). Temu vezanu za pčelarstvo, uspješno odbranjenu u julu prošle godine, Penava je odabrao shodno činjenici da se i sam od 2001. godine bavi pčelarstvom, i to veoma uspješno, a kako živi u Čapljini, svoje znanje, kako teoretsko, tako i ono praktično, pomoglo mu je da napiše izuzetno koristan rad koji će poslužiti i novim generacijama kako studenata tako i pčelara.

Kako se rad ne bavi isključivo tehnologijom stacionarnog pčelarenja u Čapljini, već je na šezdesetak strana detaljno opisan način izimljavanja, uzimljavanja i razvoja pčelinjih društava, proširenjenje gnijezda i prostora PD, izrada startera za matičnjake, presađivanje larvi, borba protiv varoze…, u četvrtom nastavku, iz diplomskog rada izdvajamo najzanimljivije dijelove o pravilnom prikupljanju zaliha meda za čovjeka, ispaši, medonosnim biljkama…

HN KANTON ima povoljne uvjete i tradiciju u pčelarstvu, za proizvodnju meda i drugih pčelinjih proizvoda. Znatna je uloga pčelarstva i neposredno, zbog važne uloge pčela u oprašivanju kulturnog (poljoprivrednog) i samoniklog bilja. Uglavnom preovladavaju pojedinačni pčelari s manjim brojem košnica, te je tek manji broj njih registriran.

Putem udruga pčelari organiziraju edukaciju članova, odlazak na stručne izlete, te su pokrenute i manifestacije poput „Dani meda“. Pčelari se susreću sa znatnim teškoćama, posebice kada je riječ o zakonskoj regulativi koja se odnosi na gradnju punionica meda.

Nedostatak odgovarajuće veterinarske službe koja bi pratila ovu proizvodnju, te svrstavanje meda pod animalne proizvode koji podliježu Zakonu o animalnim proizvodima dodatno otežavaju ovu proizvodnju.

Problemi se javljaju u plasmanu meda i izvozu, ali i u uskom asortimanu pčelarske proizvodnje, u ponudi koju treba proširiti (npr. paketni rojevi, med s geografskim podrijetlom, itd.). Poticaj razvoju pčelarstva bilo bi označavanje i promocija mednih cesta, kojima bi se omogućila prodaja meda i ostalih pčelinjih proizvoda na kućnom pragu proizvođača.

Na skupštini pčelarskog udruženja „Pčela“ Čapljina zabilježen broj pčelinjih društava po godinama.

Za PD koja su stradala u 99% slučajeva razlog  je ljudski faktor, jer su pčelari zanemarili varoou prošle godine i držali se uobičajenog sistema tretiranja na koji su navikli. Nažalost, postoje brojni pčelari koji su ostali bez cijelih pčelinjaka od 30 pa do 70 PD.

Kod pčelara koji imaju veći broj PD 50 i više gubitaka od 10% je zanemariv i to je ustaljena praksa, što dovodi do zaključka da je ljudski faktor isključivi krivac za takvu situaciju.

Često se zanemaruju zdravstvena stanja PD. Ne osiguravaju se dovoljne količine hrane na kojoj PD trebaju da prezime i razviju se u proljeće. Ne prati se vegetacija, jer pčela zavisi od vegetacije, a čovijek joj može malo pomoći ili malo više kao kod proizvodnje matica.

Ne može se zaobići činjenica iz prakse da needukovani pčelari po primitivnom načinu sijeku radiličke larve i okreću ih naopako da pčele izvuku matičnjake. U takvim matičnjacima matica i kada se oplodi ne može razviti 150 t.j 300 jajnih cjevčica u parnim jajovodima.

Ovdje se ne smije zanemariti velika upotreba pesticida pogotovo uz obalu Neretve, gdje pčelari zimuju radi proljetne vrbe. (BHPČELAR/ARHIVA BROJ 46)