Almir Demirović, proizvođač organskog meda iz Sanskog Mosta: Bez hemije do zdravog pčelinjeg proizvoda

U odnosu na komercijalno, organsko pčelarenje ima svojih prednosti i nedostataka. Ovakvim načinom pčelarenja u našoj zemlji se bavi pet pčelara. Da li je ovo dovoljan broj?

Jedan od pet organskih proizvođača u BiH je i diplomirani inženjer poljoprivrede Amir Demirović iz Sanskog Mosta koji je ostavio posao u prosvjeti kako bi se posvetio ovom plemenitom pozivu i proizvodnji organskog meda, bez upotrebe bilo kakvih hemijskih ili drugih supstanci. Svoju pčelarsku farmu smjestio je u selo Kruhari, udaljenom desetak kilometara od Sanskog Mosta.

– Uložio sam mnogo truda i novca u osnivanje farme, ali sam siguran kako će mi se sve to višestruko vratiti – kaže ovaj pčelar te dodaje kako raspolaže sa 300 košnica iz kojih “teče” vrhunski organski med.

Demirović objašnjava kako proizvodnja organskog meda, bez upotrebe drugih supstanci, zahtijeva da u košnici u svako doba bude oko 12 kilograma meda. Sem proizvodnje meda, ovaj mladi inženjer poljoprivrede na svojoj farmi proizvodi i vosak kao i pčelinja jata, koja potom prodaje. Kaže kako se njihova proizvodnja višestruko isplati.

Za ili protiv organske proizvodnje?

Kako smo u nekom od prošlih tekstova pisali, najveći utjecaj na razvoj pčelarstva jedne zemlje i područja dolazi od prirode. Nasreću, još uvijek se možemo pohvaliti izuzetno povoljnim klimatsko-vegetacijskim uslovima koji nude raznovrsnu pašu za pčele, nepregledne površine prirodnih livada i pašnjaka. Južniji dijelovi naše zemlje, to prostrano kraško područje obiluje raznovrsnim medonosnim biljem, te na ovaj način osigurava najbolje moguće uslove za razvoj pčelarstva, kako konvencionalnog tako i onog organskog.

„Organsko pčelarenje ima svojih prednosti i nedostataka u odnosu na konvencionalno pčelarenje. Prednosti ovog vida pčelarenja su čisti, zdravstveno bezbijedni pčelinji proizvodi, bez antibiotika i rezidua akaricida – piše mr. sc. Goran Mirjanić sa Poljoprivrednog fakulteta iz Banje Luke u jednom od svojih tekstova.

Nažalost, naši poljoprivredni proizvođači postali su ovisni o upotrebi hemijskih sredstava u svojoj proizvodnji. Ni pčelari nisu zaobišli ovaj neprirodni trend. Pčele su postale pravi ovisnici o raznim lijekovima i hrani dobivenoj na hemijskoj bazi.

„Svaka proizvodnja hrane bez istih, iziskuje mnogo truda, ali i rizika za sopstvenu proizvodnju, s obzirom da se trenutno gotovo sva poljoprivredna proizvodnja zasniva na konvencionalnom aspektu proizvodnje. Takođe, pčelar opredijeljen za organsko pčelarstvo relativno malo interveniše kod pčelinjih društava i nalazi se na površinama nezagađenog prostora – dodaje Mirjanić.

Nedostaci organske proizvodnje

U slučaju da se pčelar odluči za proizvodnju organskog meda, osnovni moto i cilj mora biti proizvodnja visokovrijedne i zdravstveno bezbijedne hrane. Nedostaci organske proizvodnje su nedovoljna količina organskih proizvoda za ishranu ljudi, isplativost bavljenja ovakvim načinom pčelarenja i nedovoljna educiranost pčelara.

„Drugim riječima, kvalitet organskih pčelinjih proizvoda zavisi od uslova pčelarenja, prerade i skladištenja pčelinjih proizvoda – kaže Mirjanić te dodaje kako pčelinji proizvodi mogu biti prodani kao organski samo u slučaju kada su svi uslovi regulative ispunjeni i sam proces organske proizvodnje traje najmanje jednu godinu.

Prije sedam godina, u našoj zemlji organskim pčelarenjem bavilo se desetak pčelara. Međutim, taj broj je danas prepolovljen. Nezainteresiranost naših pčelara, slaba informiranost i nedostatak finansijskih sredstava glavni su razlozi za ovu poraznu činjenicu.

„Organizacija “Organska kontrola” iz Sarajeva je za sada jedina certifikacijska kuća za nadzor i izdavanje certifikata za organsku proizvodnju u našoj zemlji. Ljudi iz struke obilaze pčelinjake i konstantno prate rad i proizvodnju na pčelinjacima, te prema njihovom izvještaju, mi dajemo saglasnost, odnosno certifikat o organskoj proizvodnji u našoj zemlji – kaže Mersida Musabegović, direktorica ove organzacije.

Dodaje kako u Republici Srpskoj postoji Zakon o organskoj proizvodnji, ali da on nije usklađen sa standardima Evropske unije. Nažalost, kako to obično biva, ne postoji jedan ovakav zakon na državnom nivou. Podrška od resornih ministarstava je mala ili nikakva kada je u pitanju stimulacija proizvodnje zdrave organske hrane. Jesmo li spremni na ovakav jedan korak?

Šta moramo ispuniti da bi bili organski proizvođači meda?

Proizvodnja meda i pčelinjih proizvoda u sistemu organske proizvodnje garantuje dodatnu sigurnost potrošačima organskih proizvoda, jer u organskom pčelarenju:

1. Zidovi saća mogu sadržavati samo organski (prirodni) vosak;
2. Ne koriste se genetski modificirani organizmi;
3. Područja koja osiguravaju pristup izvorima medne rose, nektara i polena ne smiju biti blizu područja gdje se upotrebljavaju pesticidi i herbicidi;
4. Pčelinja društva prezimljavaju na rezervama organskog meda i polena i samo u izuzetnim prilikama i ograničenim količinama dozvoljava se upotreba šećera i šećernih formi, ali samo organskog porijekla;
5. Košnice su smještene van dometa negativnih utjecaja industrijskih zona i deponija smeća;
6. Eventualno suzbijanje bolesti se obavlja isključivo dozvoljenim organskim prirodnim preparatima;
7. Nisu dozvoljene intervencije pčelara u smislu sakačenja (podrezivanja krila) matica;
8. Med je izdvojen bez primjene hemijskih sredstava za odbijanje pčela;
9. Med i ostali pčelinji proizvodi su pakovani u dozvoljenoj ambalaži (biorazgradiva, reciklirana ili pogodna za reciklažu) koja ne kontaminira proizvod.

I Evropi fali organskih prizvođača

Na policama zemalja Evropske unije, svaka deseta tegla meda proizvedena je po pravilima organske proizvodnje. Češka ima samo jednog pčelara koji se bavi ovim načinom pčelarenja. Pčelari kažu kako su kriteriji koje pčelar mora ispuniti da bi dobio certifikat organskog proizvođača previsoki.

“Mi bez lijekova ne možemo pčelariti – kazao nam je jedan pčelar dok smo razgovarali o temi organske proizvodnje.

Budućnost je u organskoj proizvodnji

Uz navedenog pčelara Demirovića iz Sanskog Mosta, organskim pčelarstvom bavi se i Admir Halilović iz Sarajeva koji pčelari sa stotinjak košnica.

„Sa organskim pčelarenjem krenuo sam prije pet-šest godina. Ovo je sada trend u svijetu, mnogo je zdravije za pčele i za ljude. Smatram kako je budućnost u proizvodnji organske hrane i očuvanju okoliša – kaže ovaj perspektivni pčelar.

Rekorder po proizvodnji matične mliječi

I 40-godišnji Emir Muhtari je organski pčelar koji pčelari sa 250 košnica. Muhtari je, iako još uvijek mlad pčelar, postao jedan od najvećih i najboljih pčelara Krajine. Proglašen je za najboljeg pčelara u 2008. godini, predsjednik je Skupštine Udruženja pčelara “SanaMed”, te osnivač i dioničar Pčelarske zadruge “ApiMed”. Prvi je u gradu na Sani kupio električnu vrcaljku te strujni otklapač saća.

„Radimo punom parom! Osim moje porodice, tri mlade osobe obučene su i angažirane na proizvodnji matične mliječi. Dnevno proizvedemo iz jedne košnice 7 – 10 grama, a ukupna dnevna proizvodnja je oko 250 grama matčne mliječi – objašnjava Muhtari.

I on, baš kao i njegov sarajevski kolega Halilović, vjeruje kako organsko pčelarstvo mora biti više zastupljeno kod bh. pčelara.

Zdravlje sa planine Vlašić

Jedini organski pčelar u Srednjobosanskom kantonu je Travničanin Ahmet Balić koji se ovim plemenitim pozivom bavi više od tri decenije.

„Tek nakon 25 godina bavljenja pčelarstvom mogao sam za sebe reći da sam pčelar – ističe ovaj simpatični čovjek kojem je skromnost očito istaknuta osobina.

Veoma je poznat po svom planinskom medu koji je do sada osvojio mnogobrojne nagrade za kvalitet. Na taj med Ahmet je naročito ponosan, možda malo i zbog činjenice da upravo taj med stiže sa planine Vlašić koja njemu pričinjava posebno zadovoljstvo. Koliko daleko Ahmet ide u ljubavi prema ovoj planini dokazuje i glavna parola njegovog pčelarenja a to je “Zdravlje sa planine Vlašić” .

„Treba samo raditi i treba svašta znati raditi. Ja naprimjer sve svoje košnice pravim sam. I da napomenem, nikada nemojte tretirati pčele tokom sezone, to će biti više pogubno od prirodnog gubitka – kaže ovaj organski pčelar.

Organsko pčelarstvo nema podršku

Salih Bašagić nastavio je dugogodišnju tradiciju bavljenja pčelarstvom u ovoj cazinskoj porodici. Pčelare na dva načina, konvencionalno i organski. Salih kaže kako baš i nije zadovoljan prinosima iz organskog pčelinjaka.

„Ovaj način proizvodnje je vrlo diskutabilan. Prvo zbog načina tretiranja gdje uopšte nema hemijskih preparata. Na ovaj način otežano je liječenje pčela. Uz to, ne postoji zakonska regulativa ove oblasti. Nema sistemskog rješenja niti izlaza na tržište – kaže ovaj 40-godišnji pčelar iz Cazina koji već tri godine proizvodi organske pčelinje proizvode.

U šali kaže kako je bavljenje organskom proizvodnjom u našoj zemlji isto kao da se bavite atomskom fizikom.

„Vidjet ćemo da li je isplativo – dodaje. (BHPČELAR/ARHIVA/J.Ha.)